Kako počne da se približava slava keva ( vatreni LDPovac-frakcija kako ex zet kaže) počne jadna da mi šalje signale što direktno što okolo da prestanem da pričam o politici kad dođu ostali gosti. Nema mi ni gledanja UN. Mada mi uopšte nije jasno zašto;) U stvari je ćale ( za promenu takođe vatreni LDPovac, takođe frakcija kako ex zet kaže) kriv za sve. Gde bi ja sama od sebe, jer kako im uđem u kuću on počne sa pitanjima tipa ko je tačno i zašto postavio Ljiljanu Smajlović za ambasadora u Kanadi il što ode DHSS iz poslaničkog kluba il što na sajtu LDP nije mogao da se komnentariše Biljanin blog il jel istina da su Đilas i Šutanovac jedan a Šaper i Jeremić drugi tabor, i mislim, kako čoveka da držim u neznanju. Moje roditelje detaljnija analiza Izveštaja Evropske komisije o napretku Srbije ili moj stav o Bramercovoj poseti ne zanimaju toooliko, a time sam se pretežno bavila prethodnih par dana, pa tu nema puno nagaznih mina.
Al počnem ja za tu historijsku šutnju o politici, pretežno zarad kutija sa ostatcima -turboviškovima hrane koje ipak od keve zavise a koje rado nosim kući, da se pripremam još u petak. Politika uslovljavanja na delu. Oš u EU daj Mladića, oš klopu za nedelju dana, jezik za zube. Ili kako veliki filozof House jednom reče:"Well, like the philosopher Jagger once said, 'You can't always get what you want.' Ima boga, i blog posle nije nešto radio, nema dodatnih provokacija. Kupim u prolazu 8 CD House-a za svaki slučaj i počnem negde oko 6 PM u petak da se, opet i opet, navlačim ko House na Vikodin. Talibani jedva dočekali, a čim mi se i oni priključe ja to više ne fakturišem ko vikenddžabalebarenje nego ko "kvalitetno vreme sa decom", em malo učimo biologiju, anatomiju etc, em vežbamo Engleski. I celu subotu. I nedelju do predveče. Kako naletimo na one epizode koje smo gledali, takvo smo pravilo uveli, razjurimo se da šetamo kuče, pravimo sendviče, kobojagi učimo ili pišemo projekat, al slabo. Stigosmo dotle da Forman daje ostavku jer neće da liči na Hausa, a u paranoji je da je već počeo da naginje.
Ja uzombirana, dva dana svetlo dnevno videla nisam, sve mi igra pred očima, jedva nas dovezoh do mojih, sve ponavljam u glavi šta mislim o poljoprivrednoj politici EU, Dragulju iz Medine, napadima kučića lutalica u Zaječaru, bezbednosti hrane, zaštiti potrošača (sve popamtila kako radim na ovom projketu EU standardi u Srbiji, vrlo handy, aktuelno a dovoljno nepolitički za slavu), plus znam i za jadac i priče o američkoj vanjskoj politici npr. fakturišem ko istoriju a ne ko politiku, a za istoriju mi ništa nije zaprećeno. Hvalanapitanju, tek sam se sa medicinskim temama opskrbila onoliko, kud ćeš prikladnije, uz prasence o mitovima tipa trigliceridi su štetni, jer tu odma moji uskaču u horu, nije tačno, a u čemu bi se neki vitamini rastapali, i posle sve ide svojim tokom. Imam zakazan radio-telefonski intervju za DW o Bramercovoj poseti, al to ionako moram da se zavučem u neki ćosak, sve je pod civilnom kontrolom. Nazove me drug, kažem idem kod mojih na slavu, kaže on meni:" Slava ti," eto još jednog lida za opšte teme, imam i tri vica u šteku.
Bili, jeli, pili, uveseljavali goste, ja oborila lični rekord nepričanja o politici (cc pola sata ako istoriju posebno fakturišete, stali smo negde kod nekih petnaest poljskih vojnika, il nemačkih obučenih u Poljake, ko je koga prevario i nešto počeo), i zapalili natrag kući pre deset sinoć da nastavimo sa školskim programom. Pored UN ko pored turskog groblja.
Sad, dal su turbopronicljivost ( dijagnostika u politici?), cinizam i drugo zarazni, ne znam, dal imam Formanov sindrom ne znam, al evo moje liste političkih utisaka i kometara dan posle.
On je, naravno, Vuk Jeremić. Samo čekam kad će i da počne da se češlja sa razdeljkom na sredi i da pušta brkove, il da se farba u mrtvosmeđu i ima šiškice.
(jel treba da objašnjavam koji je pozitivan a koji negativan utisak?)
Tu je stvar u stvari toliko trula da čak i ja ne verujem da bi i Haus i Horejšio zajedno mogli da nam pomognu. Bar u prvih par serijala. Moraćemo sami. No guts, no gory! Krivično-pravnog.