I na kraju treba se zapitati: dokle će demokratske partije proširivati granice demokratije, snižavajući kriterijume prema kojima se definiše demokratija? Da li se time ne ubija i sama mogućnost razvoja demokratije, koja nije prostor u kojem svako može da radi šta mu je volja, već kako su liberalni teoretičari na samom početku definisali demokratiju - kao poštovanje ljudskih individualnih prava i sloboda, kojima se ne ugrožavaju slobode drugih (a pre svega, pravo na život i ljudsko dostojanstvo).
Zagorka Golubovic, Danas, 4.8.2008.
Prenosim ovde ceo tekst profesorke Zagorke Golubovic iz danasnjeg Danasa. Meni se jako svideo, zato sto otvara prava pitanja oko proslonedeljnog divljanja po Beogradu. Njegovo postavljanje je i moja reakcija na sramne pohvale ( ili cutanje o) policiji, za koje ja nemam drugog odgovora do da su deo paketa dajemo Beogarad za vlast u Beogradu. A i ono vlast je u celini dobro reagovala, mi se smucilo. Radikali su, naravno, krivi, ali nisu jedini.
Vlada mora da zauzme stav o tome šta jeste demokratija, a šta vandalizam
Popustljivost bez granica
Ko je odgovoran za legalizaciju vandalizma u Srbiji danas? Ovo pitanje ima puno opravdanje, jer vandalizam postaje sve upadljiviji izraz "demonstriranja" u Srbiji 2008. godine, ali i zbog toga što odgovornost za takve pojave nije jednoznačna. Naime, ne odnosi se samo na one koji svojim destruktivnim ponašanjem daju podstrek agresivnosti mladih osionih pojedinaca, koji jedino u grupi/rulji doživljavaju "afirmaciju" svoga postojanja. Odgovornost za toleranciju i legalizaciju vandalizma pod firmom "demokratije" snose i Vlada i legalne institucije (policija, snage bezbednosti), koje iz teško objašnjivih razloga ne sprečavaju sve učestalije ispoljavanje takvih rušilačkih snaga.
Dokazi za ovu tvrdnju očigledni su kada se analizira takozvani miting 29. jula na Trgu Republike i ono šta se nakon toga zbivalo na ulicama Beograda. Na osnovu informacije iz MUP-a, koja nije zvanično demantovana, saznalo se da taj "miting" nije prijavljen, iako je prema zakonu to moralo biti učinjeno najmanje 48 sati pre njegovog održavanja. Usledilo je "obaveštenje" iz nepoznatih izvora da će to biti "protestna šetnja" ulicama (što nije obavezno da se prijavi, mada je morala biti naznačena maršruta, a to nije učinjeno), da bi naknadno saopštenje glasilo da će početak šetnje otvoriti samo dva predstavnika organizatora. I sve to zamešateljstvo vlast je ćutke progutala, iako je bila posredi očigledna obmana, pogotovo ako se uzme i izjava SRS-a da će dovesti na skup milion građana.
Iako se poslednjih godina u Srbiji događa svašta što normalni razum teško može da shvati, ipak se u čuđenju pitam: zašto je Vlada izbegla da reaguje kako to zakon nalaže u ovakvim slučajevima, kada se u ovoj prilici znao organizator i zapaljivost teme koja je povod tom događaju? Da li se, dakle, mogu osloboditi odgovornosti institucije vlasti (izvršne i sudske), ne samo za uništavanje Beograda nego i za derogiranje demokratije?
Zar su ljudi u vlasti toliko naivni da su mogli poverovati radikalima da će sami obezbediti mirne proteste (što liči na basnu o vuku i jagnjetu), posle svega što oni sami svojim destruktivnim ponašanjem demonstriraju: opstrukcijama u Skupštini, govorom mržnje na TV, pozivima na linč legalno izabranog predsednika Republike, itd.
Vlada Srbije i MUP moraju objasniti građanima: zašto neprijavljeni miting nije zabranjen; zašto je dozvoljeno da se "otvaranje šetnje" pretvori u tročasovnu harangu protiv "izdajnika" (na čelu sa predsednikom Republike), a u slavu "heroja"- haškog optuženika, koji se mirno (koliko godina?) šetao po Beogradu i "lečio narod", dok nam je, u stvari, zagorčavao život, pretvorivši ceo narod, u očima sveta, u njegove jatake? Zašto je i ovog puta (posle 29. februara) policija omanula i nije preduzela neophodne mere da spreči tročasovne vatrene govore mržnje, kada je bilo jasno kakve će to negativne emocije proizvesti kod onih koji su se već profesionalizovali za huliganske akcije? Zašto je, nakon svega, policija dopustila da Makedonska i Dečanska ulica budu opustošene?
Da li će za to odgovarati i ministar policije, ili će i preko toga ostali deo vladajuće koalicije blagonaklono preći, da ne bi izazvali nezadovoljstvo "odlučujućeg" partnera? Da li je 29. jula trebalo da u centru pažnje vrha Vlade i predsednika Republike bude "Koridor 10", ili je cela vlada trebalo da bude mobilisana u Beogradu da bi sačuvala dostojanstvo demokratije, jer je morala znati da će organizatori ovog "mitinga/šetnje" svesno raditi na potkopavanju i ovih krhkih njenih temelja?
I na kraju treba se zapitati: dokle će demokratske partije proširivati granice demokratije, snižavajući kriterijume prema kojima se definiše demokratija? Da li se time ne ubija i sama mogućnost razvoja demokratije, koja nije prostor u kojem svako može da radi šta mu je volja, već kako su liberalni teoretičari na samom početku definisali demokratiju - kao poštovanje ljudskih individualnih prava i sloboda, kojima se ne ugrožavaju slobode drugih (a pre svega, pravo na život i ljudsko dostojanstvo). A radikalni ekstremizam i nacionalizam, udruženi sa neonacizmom i huliganstvom, ne samo da nije patriotizam, već je izraz čistog destruktivizma, koji se ne sme tolerisati i legalizovati. Vlada, ako je demokratska, mora jasno i odlučno da zauzme stav o tome šta jeste demokratija, a šta predstavlja napad na demokratiju. Ovo drugo se u svim demokratskim zemljama sprečava legalnim sredstvima.