U doba dok su naši životi još bili snažno uslovljeni starim (dobrim?) Blogom, nebrojeno puta sam čula, što od in-, što od outsidera, da je taj isti Blog jedinstven u svijetu. Jerbo nitko nema što *** * imade: blog koji je istovremeno i forum, gdje je preglednost komentara i "tko koga šta i zašto" izvanredna i nenadmašena. Plus jedinstveni design, plus ...
E, pa drage i dragi moji, bacite pogled AMO, pa recite, šta vidite? Je l´ vam nekako poznato? Ne obraćajte pažnju da je najnoviji
or: Is there life before death?
Svi koji samo političke i tekstove s izraženim naučnim ili prosvjetiteljskim smislom smatraju dostojnima jednog bloga, posebno ovoga, predlažem da ne gube vrijeme s trivijalnom razbibrigom koja slijedi.
Kada sam bila klinka imala sam tik da tražim grupe istih cifara na tablicama automobila, npr. 33 ili 777 ili, ogromne li sreće, 555 555. OK, moram
gošća autorica: Rafaela Božić - Šejić
Ići u Veneciju kao rođeni Zadranin ima sasvim neke druge konotacije nego ako ste Kinez, Japanac, Rus - ili preciznije Peterburžac, da ne kažem Brodski. Odnos s Venecijom uvijek je za Zadar bio odnos s jačim i krvoločnijim i
Zadnja dva desetljeća svjedocima smo velikih promjena na istoku i jugoistoku Evrope. U razgovorima o tranziciji i njenim posljedicama hvatamo se prvo njenih ekonomskih i političkih produkata i/ili posljedica, neposredno zatim dotaknemo se problematike strukturalnih promjena (npr. zakoni i institucije, njihova (ne)primjerenost, (ne)djelotvornost, čak i izostanak prijeko potrebnih) i društvenih anomalija (porast kriminaliteta, odnos prema osjetljivim grupama i manjinama, …). Tak malo kasnije, ali neizostavno, priča krene u smjeru promjena u demografskim strukturama tih društava, koje
Eto, ja zaredala s pitanjima blogerskom društvu. Ovaj put me zanima vaše mišljenje o:
Koje filmove, TV emisije ili serije, knjige i muzičke izvođače biste preporučili strancu koji dolazi u Srbiju i putem navedenih medija želi naučiti nešto o zemlji i ljudima među koje dolazi?
U novogodišnjoj noći, ubrzo iza ponoći, moj tata pali lampu na pisaćem stolu, vadi svoj dnevnik koji piše svakodnevno – red ili dva, otvara ga na stranici 1. januara protekle godine, uzima čisti list papira i započinje statističku rekapitulaciju po različitim kategorijama.
Ovu preciznost i posvećenost detalju ja nemam. Ali sada, u danima „između godina“, (zwischen den Jahren), neprestano mi se nameće misao o prijateljstvu, o prijateljima koji su 2007. bili posebno važni, koji su pomogli da godina ostane u ljepšem sjećanju, da život ne bude turoban,
Nemir je u čovjeku. Glasovi. Događaji. Boje. Dolaze pojave i prolaze kroz čovjeka u velikom gibanju, bruje zbivanja kao zvonjava. Čovjek je uznemiren trajno. I postoji duboko negdje u nama slika, zakopana, potopljena, kao ikona srebrom okovana, u zdencu. Ta slika tiha je kao svitanje na moru kada je sve sivo i kada se ne čuje ništa nego gdjegdje klokotanje vode. To je vrijeme šutnje, kada se čovjek