Ako si mislio da si se rodio a nisi, rodices se jos jednom. Ako si mislio da si umro a nisi, umret ces jos jednom . ako si mislio da si voleo a nisi volet ces jos jednom.
Probudio sam se. Vec odavno sam prestao praviti razliku izmedju jave I sna, al ipak ovaj put sam se osecao drugcije. znao sam da sam konacno na kraju. Nisam znao na kraju cega al sam ipak nekako osecao taj kraj. Nisam imao kad da brojim ali sam verovao da je manje vise Dante bio u pravu kad je opisivao sve te krugove pakla. Mozda kroz neki I nisam prosao , ali ono sto sam video I kroz sta sam prosao bilo je dovoljno, bar za mene. Bio sam vise nego siguran u jednu stvar ; Odavno vise nisam ziv I samo je ostalo ppitanje gde I u kojoj toj dimenziji ustvari jesam. Ako nista drugo mogao sam biti siguran da ipak postoji misao I posle smrti ako vec ne znam za zivot posle iste.Osecao sam neko truckanje bas kao na nekoj staroj kaldrmi. Otvorih oci bela boja ispuni sav moj vidokrug. Izgledalo je kao da sam okruzen ogromnom belom plahtom koja se na momente kao na vetru leprsala. Ovo ugodno belilo pred ocima bilo je jos samo jedan znak da sam napokon nakon svega dosao do nekog mirnog I opustajuceg mesta. Ipak je raj zadnja stanica pomislio sam mada ne previse siguran poucen losim iskustvom.
Ta belina koja mi je ispunila sav vidokrug onemogucavala je da se orientisem u prostoru. Telo nisam osjecao a Govoriti nisam ni pokusao, sve sto sam mogao bilo je razmisljati.
A onda glas ? ne znam od kud? prenuo me iz razmisljanja. Jesam li uistinu cuo ljudski glas ?il mi se samo ucinilo? A onda opet ali ovaj puta jasnije sam cuo ljudski glas;
"Jeli ovo put za Derventu?
Glas je bio negde blizu mene al nisam mogao se orijentisati gdje tacno. Derventu, razmisljao sam. Boze ipak nisam izracunao dobro te krugove pakla , Ipak me ceka jos jedan krug ? Zar postoji Derventa u raju ? Rzmisljao sam o svemu uzimao u obzir razne varijante ali u jedno ipak nisam sumnjao : vec odavno nisam ziv. .
I onda opet je sve nestalo I sledece sto me je probudilo snagu svesti jeste povetarac na licu I ovaj puta vise glasova oko mene.
Drzao sam oci zatvorene nekoliko sekundi I onda ih otvorio. Belilo, nista sem ugodne bele boje koja mi je dala osecaj da mozda jesam negde al na zemlji sigurno ne.
Osecao sam zedj , Nesnosljivu zedj , ali kad bih pokusao reci to obicnu rec :voda: iz usta nije izlazilo nista sem neartikulisanih zvukova u kojima su se samo samoglasnici lakes mogli prepoznati .
Osetio sam neciju ruku na mojoj ruci . To je bilo prvi put da sam osetio neciji dodir.
Znas li kako se zoves? Znas li odakle si ?
Glas koji me je pitao ta cudna pitanja ocigledno se obracao meni. Znao sam odgovore , bilo mi je tesko da odgovorim , al znao samdobro ko sam . Ono Sto nisam znao bilo je sad vec pitanje koje mi se pocelo vrzmati po glavi, da li jje moguce da sam na kraju ipak ostao ziv.
Uzalud sam pokusavao izgovoriti to obicno pitanje "gde sam? I Nakon par minuta ipak sam odustao smoren pokusajima da misli pretocim u reci. Cuo sam opet glasove oko sebe I neko mi je prisao I rekao:
u Beogradu si ovo je Vojno medicinska Akademija bit ce sve u redu.
Beograd? VMA?
Toliko se toga izdesavalo zadnjih dana. Boze dana ili godina? Nism imao osecaj za vreme kroz sve te kosmare sto sam prolazio. Kroz smrt, ponovno radjanje pa opet smrt . Poginuo sam kod Han pijeska sjecam se. prije toga zarobljen sam I ubijen negdje u zapadnoj Bosni. Isao bih iz zivota u zivot iz smrti u smrt. Sad mi kazu das am u Beogradu?Mozda raja I nema a ako ga ima ovo sigurno nije raj. Cekao me ocigledno jos jedan krug , nadam se poslednji krug pakla , u kome nije nista kao sto izgleda , I gde istina ne stanuje niti u jednom cosku .
Nisu mi dali vodu vec neku natopljenu gazu u usta.
Opet sam osecao kako se pomera sve. Cuo sam zvukove aparata oko sebe I taj opori miris sumpora sto je tako neodoljivo ukazivao na blizinu smrti cije sam granice, bio tako siguran, vec odavno presao.
Dodir ruke , opet dodir. Ovaj put zenski glas.
Mogao sam da ga cujem s iste strane s koje sam osetio dodir na ruci.
Jesam li ziv, opet sam pokusao postaviti pitanje, ali uzalud. Odustao sam I uostalom zasto bi im I verovao.Ne verujem da sam u bolnici, ne verujem da sam u Beogradu uostalom ne verujem da sam I ziv. Jos uvijek su mi sveze slike iz bolnice iz Sarajeva. Nikad nisam u zivotu bio tamo. Nikad nisam bio ni u Han Pijesku. Kroz Cije smrti I cije zivote sam prolazio u svom tom kosmaru?
Glas do mene prenuo me iz razmisljanja;Bit ce sve dobro ne trudi se pricati "...
od drugih ovaj glas je zvucao drugcije. Osecao sam neku ljudskost u njemu.
Ali ni to nije bilo dovoljno da poverujem.
Zasto vidim sve belo? zasto ne osetim telo sem na dodir? zasto ne mogu da pricam ? sva ta pitanja su mi se vrzmala po glavi I svako od tih pitanja donosilo je samo jedan zakljucak.
Poucen svime onim sto sam prosao znao sam da je sve moguce ali da sam ziv to nije.
Zaspao bih, budio se, bez orjentacije o vremenu cuo bih korake al ne I glasove.
I onda sam pokusao da pevam.
"I ja eto nekad sjetim se sta moj caca znao reci je sve ti duse sine slavonske uz pjesmu evo oproste....... Ne znam sto mi je pala pjesam od prljavog kazalista na pamet , al eto pevao sam to I svatio da mi je lakes pevati nego pricati mada nisam bio siguran koliko je moja pesma bila vise stvar mojih misli a ne nejasnih I neartikulisanih zvukova koji su izlazili iz usta. Osetih dodir na mojoj saci I onaj isti glas koji je bio drugciji od ostalih.
Zacutao sam. :Ne vidim: izgovorih nekako I stisnuh joj ruku trazeci da mi maknu sto god da imam na ocima. Ovo sam na jedvite jade izgovorio I ni samog sebe nisam razumio ali osoba koja je sjedila do mene ocigledno jeste.
Osetih ruku kako mi nezno dodiruje lice I prelazi preko jednog pa drugog oka.
Nema poveza Dalibore. Izgubio si vid. Ranjen si prvog maja ...
Jedva ispustih uzdah . Kroz glavu mi se vratila slika tog Majskog jutra....
Da pamtim da je bilo jutro prelepo prvomajsko jutro. Kroz glavu su se vracale slike .. Trcao sam I na prvi zvisduk granate sam legao. Zemlja je padala svud po meni . opet sam potrcao I opet zvizduk I opet sam legao I prekrio glavu rukama. Ovaj puta pala je dalje od nas I nisam vise osetio zemlju kako pada po meni kao prosli put. Bio sam samo nekoliko metara od jarka koji je pratio seoski put. Cuo sam zvizduk al jarak je bio na jedan skok od mene. Stici cu pomislih I uskocih u jarak do puta.
U, ovo je bilo dobro mislio sam diveci se kako sam uspio uskociti u jarak koji je vjerno pratio vijugavu seosku cestu. ; Ovdje mi se cinilo mnogo sigurnije .. Osetio sam kako mi je toplo u desnoj nozi. Pogledao sam I video krv. Nije me bolelo nista I mogao sam da poemram nogu levo desno.
Mojan astavnik prve pomoci u sedmom razredu mi je rekao , dalibore ti kad vidis nekog da je u nevolji samo bezi od njega takoces mu najvise poomoci. Ma nisam ja bio kriv sto moj drug stevo se nije bunio kad sam ja na casu :prve pomoci"za ocenu pokusao da mu zamotam glavu u tkzv rusku kapu. Sve bi bilo OK da se Stevo pobunio na vreme kad sam mu zamotao I nos I usta. On se covek pobunio kad sam vec stegao sve.
Setio sam se mog nastavnika I tog casa . Najradije bih I tad poslusao savet nastavnika da pobegnem od onog kome treba prva pomoc al kako pobeci od sebe?Izvukao sam kais I cvrsto stegao nogu vislje kolena.
Bili smo u okruzenju I vreme nije bilo moj saveznik. Polako mi se mutilo pred ocima.
NE smes zaspati ne smes zaspati cuo sam druga ali njegov glas je postojao sve dalji. U lokalnom domu zdravlja me cekao doctor . Bio je to moj professor biologije iz gimnazije. Nikad biologiju nije znao. Samo bi nam citao iz knjige po poglavlje I govorio nam sto da podvucemo. Kad sam ga video od sve muke sam se I uspio nasmejati doduse gorko.
Profesore ako vi ovo znate ko I biologiju ja sam mrtav covek. Bila je to zadnja sala koje se secam. sve posle toga ce liciti na kosmar u kome granica izmedju sna I jave totalno nestane.
Vratih se mislima nazad . Joss am osecao njenu ruku na mojoj.
Izgubio si dosta krvi, tiho je pocela. Pao si u komu. Nisi se budio dok te nisu dovezli ovde. Dve nedelje si bio u komi.
Dve nedelje, pomislih. Meni se sav taj kosmar cinio ko da je trajao godinamaa ne danima.
Usled gubitka krvi preziveo si klinicku smrt. Zbog gubitka kiseonika u mozgu ostao si bez vida. Zbog toga ne vidis , zbog toga tesko pricas.
Ipak sam ziv pomislih, al ono sto me ceka I nije nista drugo nego pakao ,Al na zemlji. Zavrsio treci razred gimnazije , totalno slep I ne osetim nista od stomaka na dole.
Jel pusis , njeno pitanje je prekinulo moje razmisljanje.
Da.
Mogli bi napraviti jedan izuzetak ako ne kazes nikome da si pusio u sok sobi. Potvrdno sam klimnuo glavom. Valda je znala da mi je sad cigareta potrebna. Ruke su mi bile sgrcene u sake I nisam ih mogao ispraviti da bih drzao cigaretu.
Bila je to prva cigareta nakon dugo vremena , meni sce cinilo nakon godina I godina al eto ipak se ispostavilo samo nakon 14 dana.
Znas kako se zoves ? Ocigledno su hteli znati dal sam svestan sebe.
Dalibor odgovorih nekako.
Kroz glavu su mi odzvanjala pitanja kako se zoves kako se zoves kao kroz hladni hodnik odzvanjale su reci I vracao sam se mislima u ono sto sam prozivljavao za vreme dok sam bio u komi.
Ispusio sam tu cigaretu a taj glas ce mi postati drag u danima I mesecima sto ce doci. Bio je too glas moje doktorke....
Moja borba je tek tad pocela ; borba za zivot ;