Slabo gledam TV. Najmilije dugme na daljinskom mi je sleep. Ako sam suviše umoran za čitanje pre spavanja namestim TV da se isključi za 45 minuta i legnem, puštajući da me background noise uspava (ni tada ga ne gledam). Posledica je da mi je znanje o trenutnoj turskoj TV produkciji relativno ograničeno. To se posebno odnosi na sapunice. No, to ne znači da nisam uhvatio njihov šmek. Na početku mog života ovde sam gledao neke ovdašnje sapunice - one su sjajan način da se uči jezik.
Turskih sapunica ima tušta i tma i, u zavisnosti od kanala koji ih emituje (i/ili produkuje), pokrivaju sve slojeve društva. Ono što im je zajedničko je zajedničko za tu vrstu zabave(?) worldwide, što će reći (meni) dosadne, rastegnute, uglavnom su ni o čemu i cure od patetike. Ovde je kolektivno plakanje pred televizorom jedna od omiljenih razbibriga(?), a sapunice su samo mali segment - ima gomila programa, od studijskih emisija uživo sa sve publikom i interakcijom do doku-drama - koji služi toj svrsi. Drugi deo programa je naštimovan da uveseli i nasmeje -vesti često spadaju u taj deo.
S obzirom na takav moj odnos prema civilizacijskoj tekovini zvanoj televizija ne malo me je iznenadio fenomen turske sapunjare pod originalnim imenom Gümüş (gumuš - srebro, ali i lično žensko ime), u arapskom svetu poznatoj pod imenom Noor (nur - svetlo na arapskom, dapače sveto svetlo koliko znam, i takođe žensko ime), za koji sam prvo saznao iz dnevnika Zaman, a samo nekoliko dana posle sam čitao o istom (ni manje ni više) u Vašington postu. Serija je o ničemu, kao i sve sapunice, a radnju odigrava više nego dobrostojeća (zapravo high class) familija (3 do 4 generacije), koja se bori sa raznoraznim životnim nedaćama u svojoj vili na Bosforu. Ona (serija) je 3 godine stara, ovde je emitovana 2005, i smatra se stanovitim neuspehom, inače bi danas verovatno postojalo 300 - 450 epizoda (postoji "samo", po jednim izvorima sto, po drugim, 140 epizoda).
Elem, ta serija je stekla takvu popularnost na Arabijskom poluostrvu (i šire, arapskom svetu) da je praznila ulice tokom emitovanja. Distributer u Saudijskoj Arabiji tvrdi da je seriju dnevno pratilo između 3 i 4 miliona gledalaca (SA ima populaciju od 28 miliona stanovnika). Razlog uspaljene mašte je odnos između Gümüş iliti Nur (u daljem tekstu Nur - manje slova:) i njenog plavookog i plavokosog muža Mohanada (u turskoj verziji Mehmeta) koji je nadasve nežan prema njoj i tretira je kao sebi jednaku. Eeee sad, nemojte ni na sekundu pomisliti da Arapkinje & Arapi nisu imali dosta prilika da vide takvu vrstu odnosa između supružnika u serijama i filmovima koje uvoze sa Zapada, pa se nisu primili na njih kao na ovu tursku sapunicu.
Ono što čini ovu seriju uspešnom na tom delu planete su stvari sa kojima se arapska publika mogla identifikovati. Pre svega to su pomenuta patrijahalna extended porodica koja živi u jednoj kući, poštovanje koje mladi ukazuju starijima i, najverovatnije najbitnije, aranžirani brak Mohanada i Nur. To su kopče koje spajaju ta dva dosta različita društva (a koje zapadne serije definitivno nemaju). Ostalo, što je u seriji prenaglašeno do curenja - ljubav koja se rađa iz tog aranžiranog braka, otvoreno pokazivanje iste i nežnosti sa sve cvećem, poklonima itd. verovatno jeste, na žalost, samo u domenu mašte za većinu bračnih parova (a naročito boljih polovina) u tom delu sveta.
Naravno, Mohanadova lepota (svi likovi su lepi u seriji, dakakvi bi bili) takođe igra određenu ulogu u toj arapskoj Nur groznici. Prema nekim lokalnim novinama u SA nekoliko brakova je razvrgnuto kad su nadrndani muževi našli fotografije lika na mobilnim telefonima svojih supruga. Tu već uskaču "dušebrižni" klerici i gađaju seriju fatvom zbog "dekadencije" i proglašavaju gledanje iste "grehom". Drago mi je izvestiti vas da je isti broj gledalaca (sedmina populacije) odlučio da živi u "dekadentnom grehu" i odgleda seriju do kraja. Poslednja epizoda se emitovala baš negde pre Ramazana.
Turski turizam je bitno profitirao od Nur loodila, prema jednom turskom diplomati broj turista iz Saudijske Arabije je sa 41000, prošle godine, skočio na preko 100000 ove, a tur operateri su, podrazumeva se, uključili vilu u kojoj je serija snimana u sightseeing ponudu. Ulaz u istu - cijena prava sitnica 60$. Naravno, neki se ne zadovoljavaju obilaskom nego bi da je kupe.
Međutim, kraljevstvo uzvraća udarac! Ministarstvo trgovine Saudijske Arabije je konfiskovalo majice sa likovima iz serije jer su one (majice) protiv "morala" i "islamskih vrednosti".
Za mene je bacanje fatve na sapunsku operu definitivni dokaz o devalvaciji fatve. A kad režim počne da se plaši majica to je definitivan dokaz osećanja sopstvene slabosti. [I] zato kažem: ŽIVELA NUR!
Radi pisanja ovog teksta sam učinio nadnaravnu žrtvu i odgledao stotu poslednju(?) epizodu serije online. Možda ćete više ceniti moju žrtvu ako znate da ista traje sat i po (a background music isto toliko).
---------------------------------------------
Beleške na margini
Naravno ne postoji koncenzus o seriji, pa ni među mladim ženama na Arabijskom poluostrvu. To se najbolje vidi po blogovima. Blogerka iz Kuvajta sa nickom Drunk'n'gorgeous je obožava iako je počela da je gleda sa zakašnjenjem ali zahvaljujući reprizama je uhvatila ritam i postala Noor adict. Njena jedina primedba je da Nur nije dovoljno lepa za Mohanada. Iz njenog bloga saznajem da je serija počela da se emituje u Kataru, baš kad je završena u Saudijskoj Arabiji.
Koleginica blogerka Ansam, takođe iz Kuvajta, piše: "The "Noor" craze is driving me crazy.", objašnjavajući to da je serija dooosadna (debelo je u pravu).
Najnovije stvari o Nur se mogu naći na blogu Waleg.com - the first and largest pop culture and media gossip blog in the Middle East and North Africa, koji je otvorio posebnu sekciju za sve u vezi iste.
Zvanična strana serije na sajtu arapskog distributera.
Serija je posle uspeha na Arabijskom poluostrvu, Severnoj Africi, Grčkoj i Iranu, otvorila vrata turskim serijama, tako da se 18 turskih sapunica vrti u tom delu sveta.
***
Dragana Mirković, od svih na planeti, ima večeras koncert u Istanbulu. ONI SE ŠIRE!!!
Inače, kao što mi optužujemo turski uticaj za lelekanje i zavijanje pevačica(?) poput narečene. Turci za isto optužuju iranski uticaj. Koga Iranci optužuju ne znam...