Ovo je post o tome kako sam ja pronašala rešenje za novonastalu situaciju u kojoj je, kad se gleda na prvu loptu, narod dao više glasova suverenistima, ali Tadić kaže da se izborna volja građana koji su se većinski opredelili za EU mora poštovati. No, tajna mog idola Mila koji je onomad kupovao jaja na Siciliji za 15c, prodavao ih u Napulju za 12c, i zaradjivao 4c po transakciji, ostaće mi i dalje nedostupna. Ma ne taj Milo, onaj iz Kvake 22.
Elem, ja u novoj gajbi. Da, da, preživela sam. Skoro. Sve OK na prvi pogled, solidna zgrada, solidna drvenarija, šezdesete-sedamdesete, rekla bih. Pomisao na sedamdesete meni je pomisao na skijanja, moje roditelje u spidu, toska gramofon, prvi TV u boji, mislim ono modernizacija, neki iskorak veći od fiće ka NSU princu i tako to, pomislim nova gajba, mlađa, biće bolje. Al provalim da je i u ovoj novijoj zgradi, isti koncept ko u prethodnoj, koja je bila mislim starije godište-JEDNA SOBA JEDNA UTIČNICA. Jel bilo neko pravilo tad, standard grđevinski, ili ideološki, jer tad Kardelj utripovao nešto, pomagajte? Ili je to bila samo puka realizacija „prosečnog načina života“ na koju se i nije obraćala pažnja, jer nije smetalo. I dalj je moguće da se od tad do sad toliko toga promenilo?
Odlučim da malo odmorim od vucaranja knjiga i da raspakujem pisaći sto i radnu okolinu kao takvu, dok sam čekala da se ispuni nadasve složena operacija prebacivanja adrese kablovskog modema. Nije bilo lako, Srbija mandatari, Ivan bloguje, a ja odsečena od sveta. Otpakujem komp, raspetljam sve kablove, postavim se na svoje mesto sa razdvojenim kablovima, miša, tastaturu, lampu za krevet, lampu za sto, modem, odmerim gde će Anin sto, gde će TV, gde ću da peglam, sva sam organizacija i anticipacija, sama se sebi divim. I krenem da uključujem.
Dakle, jedna utičnica, soba brat bratu 22m kv. Pa sam je prvo okružila produžnim kablovima u nastavcima. Preko njih u istom pravcu idu oni za kablovsku, terasa se jedva zatvara, vrata se rendaju....odvojim krak za moj ćošak, ko Horgoš –Požega, kraći ali vredan, onaj sa desetak utičnica, pola male duguljaste, pola klasične okruglaste. Kraći jeste, al ga ima, koga pedesete opeku, taj je i na sedamdesete spreman, nema šanse da ga lepo savijem i vežem onim žičicama kojima se pakuju tanki kablovi za telefone i punjače npr, a koje sam u nekom napadu revnosnosti nekad skupila i sačuvala. Kabl em lepljiv od prethodnih integracija izolir trakom, em prašnjav, em krut od krečenja il farbanja cevi od radijatora uz koje je puzao u prethodnoj gajbi, ni gumice sa tegli ne pomažu. Šacnem krevet, šacnem sto, gurnem malo jedno prema drugom, gurnem krevet malo više od zida, ha, eto rešenja, naguraću sve tamo. Tako ode moja new gajba resolution da ću sve lepo da složim, od peškira preko fijoka do kablova. Cimnem u tu rupu i skretnicu za kablovsku, krkljanac već solidan, kablovi kruti, debeli, al ne dam se, prebrojim trafoe, halogenke puta dva, modem puta jedan, odmerim najduže gajtane, pa najduži najdalje gurnem, pa ona dva kraća poređam, pa im gajtane od sprava ka njima provučem jednom stranom, a one od njih ka utičnicama drugom. Vratim od razvodnika kabl od interneta natrag ka modemu, krut, vuce onaj modem da padne, umotam power cable oko ručke od fijoke, a sa druge pustim mrežni, kabl –komp, ja levak, miš mi nadesno, komp nalevo, kratak gajtan, provućem jedva ispod tako uvezanog modema, može, vratim kablove od tastature i monitora, ka kompu, poređam 2 utičnice u one veće rupe, jednu okrenem onako, drugu ovako, i divim se. Gledam, ima još jedno mesto! Ola la, kamo punjač od mobilnog, a da tamo kod TV i gde treba da peglam, to je produžni No3, Anin krak još nisam bila razvela, odem gurnem komodu, izvučem produžni, pomislim a što sam ga i gurala, kad oću tu i da peglam, kao ne vide se ionako kablovi po celom stanu, isčupam utičnicu za punjač za mobilni, sva sretna, gurnem budžu od gajtana od risivera za HBO, TV, CD etc natrag, isčupam većinu kod kompa koju sam upravo bila poređala jer mu je trafo u samoj utičnici, frikombinujem jedno pola sata sat i uspem i nju da ubodem. Aleluja, pomislim, čoveče živ sam mandatar! Kad sam ovo složila, sabrala bih i pro-reformsku-pro-hašku vladu od DS i LDP još bi bilo lufta. Mislim jedna utičnica jedna glas, al sve je stvar kreativnosti. Evo, u ostalom, kako se glasa na Eurosongu, čista demokratija.
I onda ih ugledam. Zvučnike za komp. Nepovezane. Sa sopstvenim napajanjem. Sa trafoom, naravno. Gordijev čvor. Tadićev čvor. Jelenin čvor. Pao mi je mrak na oči, al dunulo mi je da jednu određenu stvar pustim do daske da mi svira, dok se sa dušom od selidbe rastajem, stanem, pomislim , ajde Jelena bila si i u gorim situacijama. I bingoooo, kako sam stvar rešavala devedesetih u gjabama iz šezdesetih! Vratim se na suštinu problema, iščupam prvi produžni iz zida, uštekam lopova sa dve utičnice, uštekam moj produžni i zvučnike. Počnimo razvođenje ispoooočetkaaaaaa. Ako ima nekih problema sa sastavljanjem pro-EU vlade, tu sam da pomognem.
A evo šta slušam od tad.