(1) Mislim da postaje očito da ovde neće biti nezahvaćenih sektora i da se u merama nikako ne može upravljati ko "glasnije kuka" (eventualno će elektronska trgovina biti pobednik ovog, ali na duže staze, kad sve prođe, možda se tržište navikne na prednosti"). Kriza ne liči ni na jednu drugu ekonsomsku krizu jer zahvata ljude (tj čak I ako država reši da "probuši budžet za 3 ili 5% BDP-a I pusti novac u opticaj, nema nikog ko može s tim novcem bilo šta, nema ljudi da rade, jer ljudi moraju da sede kućama, 2 metra jedan od drugog da ne bi otišli na Sajam)
(2) Stoga ekonomske mere moraju targetirati 2 stvari:
a. Kako "preživeti" (mnoga pravna lica jednostavno ostaju bez prihoda (ili su smanjeni ili u potpunosti) zbog smanjenja ili nestanka potražnje, proizvodnim firmama su ugroženi lanci snabdevanja, nekima je nemoguće organizovati proizvodnju u uslovima smanjene mobilnosti ljudi i zahteva za održavanje striktnih sanitarnih mera "socijalnog distanciranja". Procene koliko bi sve ovo moglo trajati kreću se od, optimističnih, 2 do 3 meseca, do 18 meseci (dok prođu svi talasi koji će se javljati kako se relaksiraju mere izolacije). Interesanta je pojam "hibernacije privrede" i potrebe da se privreda uvede u to stanje na kontrolisan način. Očito je da mi propuštamo priliku da tako nešto uradimo, već se stvari dešavaju stihijski. Primena Zakona o kritičnoj infrastrukturi bila bi krucijalna u ovom trenutku, tj sve ono što ne spada u kritičnu infrastrukturu mora polako da gasi mašine. Ostali moraju preživeti na minimalnom nivou (plate su najočitija stvar koja se mora sačuvati). Ozbiljne firme s ozbiljnim ljudskim resursima razmišljaju kako da ih sačuvaju. Neko je negde rekao - teže je posle regrutovati I obučiti novog radnika nego sad sačuvati postojećeg. Ali gotovo sam siguran da taj neko ko je to rekao nije iz postojećeg srpskog menadžerskog miljea. Zato je neophodno da država sačuva radnu snagu I u privatnom sektoru.
b. Kako se oporaviti "kad sve prođe". Tada će biti vreme za "zalivanje novcem" jer će novac moći i da se iskoristi I sve mere koje se sada prezentuju su u stvari za to vreme. Problem likvidnosti koji sada postoji se ne može razrešiti jeftinijim kreditima. Jer prvenstveno, kako da ja I uzmem kredit kad sam već (pre)zadužen I pojma nemam da li ću uopšte poslovati za pola godine i kako neko da mi I da kredit kad sam već (pre)zadužen I pojma nema da li ću uopšte poslovati za pola godine. O pozajmicama ćemo kad dođe vreme. Sad je vreme za poklone (uz uslov).
(3) I da, da sam na mestu države, ja bih ipak pomoć firmama povezivao sa ulaskom u kapital, pa da ti "kapitalisti" kad stanu na noge mogu da vrate a ako ne vrate, neka država proda svoj udeo pa ćemo bar dobiti akcionarska društva I tržište kapitala.