Ništa Srbija nije naučila iz onog čuvenog slučaja "okliznuo se na koru banane", sramotnog slučaja nakon koga niko, baš niko nije zakonski odgovarao, tako da se danas, što je logična posledica, čitavo društvo pogibeljno kliza na kori banane. Ono cerekanje se još uvek čuje: modrice, podlivi, polomljeno lice... Scena mučna, ali za koju je tada malo ko mario, tj. malo ko je načinio napor u vidu pokušaja da shvati kako će se bez prave društvene reakcije sve, baš sve pretvoriti u jedno veliko kolektivno klizanje na kori banane.
Istorija se besomučno ponavlja sve dok konačno ne sedneš da je prelistaš i "naučiš". Ovde se i dalje te knjige niko ne laća. Stoga se sve ulepilo u kore banane, ustajale, međutim - još uvek savršeno klizave.
Pre neki dan su državni komunalci modifikovanom, zašiljenom korom banane izboli jednog mladića. Naime, mladić je nosio majicu sa izvesnim nedoličnim natpisom, koji je imao za cilj da svojim sadržajem iritira našu preduzimljivu komunalnu patriotsku policiju. Stoga su oni, kao službena lica ove države, morali da reaguju.
Takođe, gomila kora od banane zagušila je kišnu kanalizaciju beogradsku, te je spontano došlo do masovnog protesta kiše na beogradskim ulicama.
Zbog otpora prema opštepropisanom hodanju po korama banane privođen je jedan od opozicionih lidera.
Jednom novinaru koji je o korama banane loše pisao zapaljena je kuća.
Svojevremeno je od penzionera uzeta "pozajmica" kako bi se dokupilo još banana, da se njihove kore stave pod površinu čitave Srbije.
I tako dalje.
Kuda će Srbija na kori banane otklizati i niz kakvo stepenište? Ko zna. Ono cerekanje se čuje i danas.
Čestitamo Vidovdan svima koji ga slave tako što u svom domu, glave oprezno uvučene međ ramena i izbegavajući pominjanje tih kora banane, sa rodbinom ili komšilukom pričaju o junaštvu učesnika Boja na Kosovu.