Gost autor| Literatura

Misterija

docsumann RSS / 04.01.2019. u 14:46

gost autor: gavros



S jeseni i moje dvorište požuti a zemlja je majka koja nikada ne umire. “Žičane grablje, vrbove metle, motorna skupljačica lišća…” – nežno pevušim dok parkiram džip nad humkom pored garaže. Obično, tu, na tom mestu setim se Lepog; prosto, preplavi me neka topla, dirljiva seta; majke mi, dođe mi da zaplačem.

- “Đavo te odneo!“ – procedim kroz zube i sa zadnjeg sedišta dograbim kesurine sa dinstanim pečurkama, salatom i pečenim pastrkama kupljenim u obližnjem hipermarketu.

A u retrovizoru, već danima, gotovo uvek ista slika: s druge strane ulice, pokraj borova ispred kapije komšije Jovanovića, tri moja suseda razgovaraju zabrinutih prebledelih lica, neke su vrlo ozbiljne stvari u pitanju. Jovanović radi u banci, Timer je suvlasnik kladionice, a Daniti popravlja kućanske aparate - odrasli smo zajedno.

Kao i uvek, poželim da skinem naočari za sunce ili bar klimnem glavom i pozdravim to neveselo društvo ali umorna od napornog radnog dana polagano se penjem s kesama na trem i otključavam ulazna vrata roditeljske kuće.

U poštanskom sandučetu, opet predizborne poruke, reklamni materijal za Nutribulet, račun za telefon, i, naravno, ponovo potpuno pogrešno adresirana poruka štampana na hartiji:

„Znam za ono. Prijaviću te policiji ukoliko ne platiš!“

Ovih dana svi nekome nešto prete, sva sreća da nemam razloga da se nekog bojim a ponajmanje imam razloga da se plašim policije, dugovanja nemam, nisam u životu mrava zgazila, ne postoji niti jedan razlog zašto bih strepela od policije.

Pošto u kuhinji u sudoperi odvrnem slavinu i pustim mlaz da slobodno teče, u mojoj spavaćoj sobi začuje se tiha klavirska muzika koja preti da preraste u buku. Polagano, dok još kreću uvodni taktovi, na prstima priđem poluotvorenim vratima i čekam da ugledam dobro poznati prizor: pored prozora, u uglu, između garderobnog ormara sa posterom sestri Vakovski i nenameštenog kreveta, pojavi se brkat čovek u zelenom mantilu od nekih četrdeset, ali razrok i glave zamotane u zelenu maramu kao kakva baba, sedi na tronošcu pored kreveta, sa srebrnim skalpelom u rukama i olovnom činijom u krilu i promuklim glasom kazuje uvek iste reči:

„Sve se znade šta je i kako je:
svako delo dođe na videlo.
Braća da poseku,
sestre da pometu,
kako se drva skidala s kola,
kako voda odlazi,
kako se kokoške sletale –
tako i amnezija da se skine.“

zatim pljune preko levog ramena i mumla neodređeno sve dok u činiju ne stavim sto dinara za ovaj dan i tiho, na prstima, da ga ne ometem, ne izađem iz sobe, jer ako se prene – tako se uzbudi da počne da kune, psuje, proklinje i da maše onim skalpelom od srebra po sobi sve dok ga mnogo većim iznosom ne umirim. E, tek kada tiho zatvorim vrata i zavrnem slavinu – ja jedva čekam da se istuširam i odmorim dušu na Tviteru:

- „Đubre debelo! Šupičku materinu!“

- "A ova bagra će učiniti sve da dobije izbore. Sve. Uključujući krađu, mrtve duše, pretnje i prebijanja. I kad ipak izgubi, učiniće kao i Milošević, sve da ne prizna. Ne prdi Azdejkoviću, pogodićeš kurtonom nekog iza sebe."

- „To je klasična zamena teza, zapravo postoji i tumačenje izbijanja rata po scenariju zavere katoličko-protestantskih globalnih centara svetske ekonomske, političke i vojne moći koji su izrežirali sukob između muslimana i pravoslavaca pri čemu je svima zajedno namenjeno enormno ljudsko stradanje i materijalno razaranje, nakon koga bi civilizacijski degradirani postali lak plen spoljne manipulacije.“

Pošto par sati izgustiram tviter, slobodna sam da na brzaka odradim par serija zgibova na šipki postavljenoj u hodniku...

- ...98, 99, 100!

prilegnem na kauč i uz TV Slagalicu i limenku piva sačekam podgrejanu večeru.

Od hodanja nešto od sedenja ništa Zadrugari, kažem i iznesem prethodno pripremljenu crnu kesu sa smećem u metalno bure ispred kuće. Ona trojica, Jovanović, Timer i Daniti, još zasedaju. Za nešto manje od 20 minuta treba da pokupim Angelinu u centru i da jurimo na reprizu baleta na drugi kraj grada...

Večera je bila potaman ali moram da hitam.

Devet do osam, sedam u džip a naravno, one tri vodenice još uvek su tu i melju li melju. „Adios amigos!“ – drugarski pozdravim, u sebi, kroz zatamnjena stakla svog crnog Grand Čirokija i lagano opucam po gasu:

„ I live. I ride. I am. Yeah! “

Angelina K. je doktor nauka, čestita žena, nosi devet čarapa na obrazu, otmena dama, živi u krugu dvojke, sama, piše recenzije za stručnu literaturu i predaje „Filozofiju oblika“ i „Uvod u psihologiju tajkuna“ na poslediplomskim studijama na Arhitektonskom fakultetu. Ponekad, kada se opijemo, strasno vodimo ljubav stenjući beee i muuuu ispod velike reprodukcije Dalijevog ulja na platnu iz 1934. godine „Atmosferska lobanja sodomiše koncertni klavir“. U trenutku kada zagnjurim lice među njene meke beličaste butine a ona me u žaru ljubavi nekontrolisano oplete grimiznim gumenim bičem po znojnim leđima, na momenat, u tom slanom, kiselkastom bolu, koji više prija nego li boli, ja kao da stičem pravi dojam o čemu ta sumorna Dalijeva kopija govori i nestaje konstantno prisutna bojazan da će nam tako velika i teška, sa staklom i masivnim drvenim okvirom, pasti na glavu. A posle ljubavi, zadovoljne, znojne i iscrpljene, nežno drombuljamo jedna drugoj pupak, kikoćemo se kao šiparice što njena miriše na torteline u supi od petla a moja na jaretinu s krompirom, ponavljajući, po ko zna koji put, anegdote sa Tvitera, preko koga smo se upoznale i prisećamo se legendarnih tvitova Bore Drljače i tviteraške ekipe.

Retko, tek, spomene mi da je podsećam na pokojnog supruga. „Ima nešto u tvojim očima...“ – šapuće mi dok briše suze. Bio je silovit, veli, maskulinum - pravi muškarac; prodoran, ekstrovertan, principijelan, nepotkupljiv političar. A onda se nešto dogodilo. O tome ne želi, suviše boli. Mada, saznala sam da je pre par godina, jedne jesenje večeri, izašao iza ćoška po novine i nije se više vratio. Među kolegama u Skupštini grada se naklapalo da ga je „pojeo mrak“ jer je imao ljubavu aferu sa suprugom jednog, doduše, manje poznatog, stranačkog protivnika, nekog hirurga, koji je i sam kasnije netragom nestao. Pisalo se po novinama da su zbog zloupotrebe položaja zajedno otišli u egzil i da je s njim odlepršala i zajednička ušteđevina za crne dane, nekih 300.000 evra. Svašta se i pričalo i pisalo ali do dana današnjeg nije pronađen. Ima već godina, na novom groblju u zemlju su spustili sanduk od jelovine a u njemu porodičnu ikonu, kravatu, rolex i mobilni telefon. A bio je strašan laf, kažu, lep, pametan i snalažljiv - mogao je dabru zube ukrasti.

Upravo sada dok prelazimo reku i jurimo na reprizu „Krcka Oraščića“, ona sređuje šminku i ponovo zanosno trucka o dojmljivim intervjuima Džona Tuša sa Gerijem, Grimšoom i Rencom Pijanom, pita me za neki tekst [A Globalized God?] u novom Foreign Affairs-u ali ja nju gotovo da i ne slušam. Ćutim, vozim i razmišljam o čemu to, do đavola, ona tri nesrećna čoveka svakodnevno satima pričaju?! Evo, ja s Angelinom, svetskom ženom par exelance, sve teme pročešljam u ciglo sat vremena i redovno, gotovo uvek, obe imamo utisak kao da stalno ponavljamo iste priče, nešto ranije detaljno prodiskutovano ili barem okvirno spomenuto. Stvarno, zanima me o čemu to oni imaju toliko danima da pričaju?! Zaista, o čemu pričaju?

Crveno je; kočim.

Ponekad, to je za mene prava misterija.

Tagovi



Komentari (25)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 15:13 04.01.2019

namber uan - đe ste, raja :)

Gavrose,

koja je priča ovo sa ukidanjem protesta za Davida? Kaže mi moja raja iz BL da ih baš proganjaju specijalci. Kako tumačiti to? Lemi Staljin?
gavros gavros 15:20 04.01.2019

Re: namber uan - đe ste, raja :)

Srećna Nova godina! Hvala Docs za brzu objavu! Pratim pomalo sa strane iz Prnjavora razvoj situacije ali nisam upućen baš najbolje. Vidim da su protestanti "pobijedili" - svi novogodišnji koncerti u Banjaluci su otkazani bar što se tiče onih u otvorenom prostoru. Slušao sam juče gradonačelnika Radojičića - nema nikakvog slavlja dok je ova atmosfera u gradu. On je konstatovao da će ljudi iz uslužnih djelatnosti (hotelijeri, taksisti, ulični prodavci) zabilježiti pad poslovanja.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 10:25 05.01.2019

Re: namber uan - đe ste, raja :)

Vidim da su protestanti "pobijedili" - svi novogodišnji koncerti u Banjaluci su otkazani bar što se tiče onih u otvorenom prostoru. Slušao sam juče gradonačelnika Radojičića - nema nikakvog slavlja dok je ova atmosfera u gradu. On je konstatovao da će ljudi iz uslužnih djelatnosti (hotelijeri, taksisti, ulični prodavci) zabilježiti pad poslovanja.



Dobro, sam Lemi je doprineo tome, nemoguće da ne može da se reši ubistvo u relativno maloj sredini - to kao ona Markesova, "Kronika najavljenog umorstva", svi znaju sve al' umorstvo nema tko da rješi.

Ja dobio request iz San Frana da organizujem dolazak Youth Theatre-a na neki festival u Banjoj, pa mi kaže mlada ekipa koja je tamo na Ulici da ih baš smaraju murjaci.
gavros gavros 13:09 05.01.2019

Re: namber uan - đe ste, raja :)

Super, svaka čast. Na neki festival? Pa to ne bi trebalo da bude problem.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 20:53 05.01.2019

Re: namber uan - đe ste, raja :)

Kestenberg, tako nešto, Youth Theatre fest, pa se javila neka Jewish Theatre iz SF, a BL ima reputaciju da je J-friendly (ipak, sec-concern, o deci je reč), a ja da ne derem za te alt-culture journeys, pa se skockalo sve fino. Taman i da podržim alternativnu ekipu u BL.
gavros gavros 16:12 04.01.2019

Mala greška u tekstu

Umjesto


Upravo sada dok prelazimo reku i jurimo na premijeru „Krcka Oraščića“,


treba

Upravo sada dok prelazimo reku i jurimo na reprizu „Krcka Oraščića“,


Mjenjao sam par puta pasuse pa je promaklo.
Черевићан Черевићан 17:22 04.01.2019

nešto se događa

to je za mene prava misterija

хаотичан живот неки
сви углавном гањамо,
док за мирном луком
потајно гле сањамо


г gavros-e састав чучно ди треба ,БРАВО
gavros gavros 20:28 04.01.2019

Re: nešto se događa

Hvala veliko na komplimentu gos'n Sveta, dugo nisam pisao kratke priče pa moram da priznam da sam zahrđao i da imam malu tremu prilikom objavljivanja ove! Nedavno sam na Instagramu zapratio banjalučku spisateljicu Lanu Bastašić koja trenutno živi i radi u Barseloni i njen prvi roman "Uhvati zeca" je ušao u uži izbor knjiga za Ninovu nagradu. Roman nisam čitao ali sam nedavno pročitao njenu kratku priču "Hljeb" objavljenu na sajtu astronaut.ba i onda sam se prisjetio da sam nekada davno i sam pisao kratke priče pa sam zaželio da to iskustvo ponovim. Veliko hvala na čitanju!
pape92 pape92 20:20 04.01.2019

***

Dopala mi se i priča i stil. Pozdrav.
gavros gavros 20:31 04.01.2019

Re: ***

Hvala Pape! Ekavicu ne koristim nikada u govoru ali za priče vrlo često jer volim da je radnja bar malo izmještena od regije u kojoj živim. Čim krenem da pišem priču na ijekavici to mi nekako ne štima pa se prebacim na ekavicu. Hvala na čitanju!
mirelarado mirelarado 21:26 04.01.2019

Re: ***

Kratka priča je baš tvoj metar, Bojane. Prava stvar.
gavros gavros 22:14 04.01.2019

Re: ***

mirelarado
Kratka priča je baš tvoj metar, Bojane. Prava stvar.


Veliko hvala Mirela Zamolio sam blogera Tasu da uskoro na svom blogu objavi još jednu. Inače, ovi tvitovi su autentični - preuzeti su sa Tvitera i ubačeni u priču :)))
riply riply 11:43 05.01.2019

Re: ***

Baš dobra priča
gavros gavros 13:12 05.01.2019

Re: ***

Hvala Riply na čitanju! Drago mi je da ti se dopala. Trudiću se da napišem par novih, odavno nisam pisao a lijepo se zaigrati sa maštom i izmjestiti se iz svakodnevnice...
softelectronics_e softelectronics_e 15:16 05.01.2019

Re: ***

riply
Baš dobra priča

Ja nisam stigao da priočitam, no, ne sumnjam da je dobra kada znam ko je autor.
anfieldroad anfieldroad 21:51 05.01.2019

Re: ***

Zamolio sam blogera Tasu da uskoro na svom blogu objavi još jednu.



sačekaj sekund, samo da rešimo pitanje Kosova. I republike vaše. Pa će tasa objavi, bez problema...

Priča preduga za moj intelektualni moment. Ne dobacujem.

Y N W A
gavros gavros 10:39 06.01.2019

Re: ***

anfieldroad


Priča preduga za moj intelektualni moment. Ne dobacujem.

Y N W A


Pošteno. Šta znači Y N W A?
tasadebeli tasadebeli 13:56 06.01.2019

Re: ***

anfieldroad

sačekaj sekund, samo da rešimo pitanje Kosova. I republike vaše. Pa će tasa objavi, bez problema...



Догогвор са Гавросом је 11. јануара, за 5 дана. Када се закључа овај пост.

(Да не будеш у неизвесности и ишчекивању.)
softelectronics_e softelectronics_e 14:47 06.01.2019

Re: ***

gavros
anfieldroad


Priča preduga za moj intelektualni moment. Ne dobacujem.

Y N W A


Pošteno. Šta znači Y N W A?

Ja mislim da je to You'll Never Walk Alone.

Mislim da je vezano za navijače Liverpula ili tako nekako.
gavros gavros 15:28 06.01.2019

Re: ***

Ja mislim da je to You'll Never Walk Alone.


Zanimljivo
vcucko vcucko 08:22 10.01.2019

Re: ***

gavros
Ja mislim da je to You'll Never Walk Alone.


Zanimljivo



Izvorno je trebalo da ovakav horski nastup utera strah i odseče noge gostujućem timu.
Otkad su većina navijača na engleskim stadionima turisti koji dođu po principu paket aranžmana (low cost let + karta za utakmicu), samo turistička atrakcija (za selfi).
gavros gavros 15:02 06.01.2019

Gedžini zadaci

Sastav na temu laganu što bi rek'o gos'n Čerevićan



Gedžini zadaci


Na rubu ljudske svesti postoje takozvani Gedžini zadaci i valja ih rešavati. Ime su dobili po mom drugaru Gedži koji ih je otkrio sinoć dok smo u posebno dobrom raspoloženju sedeli u lokalnom pabu, pili kafu i pušili cigarete. Tek što smo ušli u pab, skinuli odeću i naručili piće Gedža je na rubu svoje svesti primetio zadatke. Bili su za našim stolom i odmah su prešli na mene. Gedža se nasmejao i rekao: "Treba samo imati na umu da će svi biti uspešno rešeni." I onda smo sledećih sat vremena proveli u rešavanju zadataka. Tu negde se i izvinio što je uveo zadatke i to je bio potez vredan izvinjenja. Takođe smo ustanovili da će od sad, pa nadalje i u buduće stalno biti prisutni zadaci što je u meni proizvelo neku vrstu razočarenja i podsetilo me na dane sazrevanja u ranim dvadesetim kada je na fakultetu trebalo odjednom uložiti napor u obavljanju studentskih obaveza i kada sam shvatio da svi oni ljudi recimo na televiziji u humorističnim emisijama zapravo rade. Sad su zadaci bili tu i trebalo ih je rešavati. A bilo ih je bezbroj. Bezbroj raznih zadataka: od onih jednostavnijih do onih težih, komplikovanih. Na mobitelu sam putem Votsapa napisao poruku jednom svom prijatelju koji je sa svojim drugarom takođe bio u posebno dobrom raspoloženju. Napisao sam mu da kod mene i Gedže stalno idu zadaci i da je pomalo naporno. Onda je Gedža izrazio bojazan da bi na taj način, pišući poruku o zadacima, možda mogao i "inficirati" zadacima prijatelja preko Votsapa kao što je i on "inficirao" mene spomenuvši ih. Onda smo pričali o tome kako o postojanju tih zadataka zapravo niko na svetu ni ne zna i da smo ih mi upravo sada otkrili. Odnosno da ih je otkrio Gedža i da prema njemu treba da se i nazovu kao Gedžini zadaci. Kao u nauci recimo Njutnovi zakoni. Prijatelj preko Votsapa je predložio da pređemo na reklame i ubrzo je poslao video klip koji je snimio: u zamračenoj prostoriji pustio je na Jujubu reklamu za Sarajevski kiseljak sa Radetom Šerbedžijom i snimio ekran laptopa. Zadaci su na momenat nestali ali su se ponovo vratili i ponovo ih je trebalo rešavati. Nepregledni okean zadataka. One komplikovane sam preskakao i ostavljao da ih rešim kasnije. Jedan od takvih bio je da napišem kratku priču o zadacima. Gedžu su zadaci držali još nekih petnaestak minuta pa su onda prestali dok sam se ja i dalje trudio da ih rešavam. Ponovio je: "Treba samo držati na umu da će svi biti uspešno rešeni. To je ključ svega." Upozorio sam prijatelja preko Votsapa da se pazi, da se ne "inficira" zadacima jer su teški do zla boga a treba ih sve podneti i rešavati. Onda sam se ponovo bavio mišlju kako je Gedžo samo otkrio zadatke a da su oni celo vreme postojali, hiljadama godina pre nas što me je nagnalo na pitanje o tome ko je zapravo stvorio zadatke? Zadaci su u visokoj sferi svesti i Gedža tvrdi da nema dalje, da ljudska svest dalje nije prodrla. Pošto prijatelj preko Votsapa nije ništa odgovarao jedno vreme, pomislio sam da se i on možda nije "inficirao" zadacima i da ih i on sa svojim prijateljem upravo ne rešava. Za svaki slučaj napisao sam mu da samo treba držati na umu da će svi od reda biti uspešno rešeni. A onda smo Gedža i ja razmatrali situaciju da neko putem medija u svetu obavesti ljude da su otkriveni Gedžini zadaci. Kako bi se ljudi koji nisu u posebno dobrom raspoloženju nosili s njima? Zaključili smo obojica da bi to bilo teško. Jer ima vrlo teških zadataka, nimalo jednostavnih koje treba rešiti. U tom je prijatelj preko Votsapa poslao novi video klip koji je snimio na osnovu koga sam zaključio da se ipak nije "inficirao" zadacima i o tome sam obavestio Gedžu. Naime, on i njegov prijatelj su sedeli u mraku, na laptopu slušali pesmu: "Don't worry, be happy" i nisu rešavali nikakve zadatke. Pomislio sam da je stvarno dobro što se nisu "inficirali" zadacima i odlučio da o njima zaista napišem jedan tekst da bi svet znao šta se zapravo dešava na rubu ljudske svesti.

Milan Novković Milan Novković 20:14 10.01.2019

The prototype theory ...

... „Filozofiju oblika“ ...

... searching for prototypes

Milan Novković Milan Novković 20:22 10.01.2019

Oblici ...

...U trenutku kada zagnjurim lice među njene meke beličaste butine a ona me u žaru ljubavi nekontrolisano oplete grimiznim gumenim bičem po znojnim leđima ...

... u pesku

Milan Novković Milan Novković 20:33 10.01.2019

Mirisanje suprotnosti ...

... kikoćemo se kao šiparice što njena miriše na torteline u supi od petla a moja na jaretinu s krompirom ...

... natraške

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana