I
Imam prirodno bele zube, lepog oblika i uzasnog kvaliteta. Dakle - spolja gladac, unutra jadac. Strah od zubara nosim sa sobom od detinjstva kad su bile one fore: " E sad digni ruku kad krene da te boli" Ti pocnes sa mahanjem, plakanjem, dizanjem ruke gore-dole a zubar radi dalje i ubedjuje te da to nije nista i da te u stvari i ne boli bas. Boli me ! Ne zelim da znam za bol, nimalo.
Dragi zubari, molim vas lepo - Ni slucajno nijedan instrument sem ogledala da se vidi sta se tamo desava.Ako bas mora jos neka sprava, kazite zasto,hvala. Inekciju, molim lepo (toga se ne plasim) i onda je pred vama divan, miran pacijent koji vas gleda sa divljenjem, nista ne pita i pusta vas da radite svoj posao. Ni slucajno neko da mi se mesa sad ovde sa pricama da to tako ne moze i da mi bilo sta pametuje. To vi tako, ja ne, nikad vise. Ima i snimak pa nek se vidi tamo mapa uzasa.
Smena generacija: Godinama... ali bas godinama, idem kod istog zubara.Fakat, njegove plombe jako dugo traju. Ipak, mislim da je doslo vreme kada godine preovladaju nad znanjem. Ne krivim ga nista zaista, ali tri dana popravke zuba, na kraju ipak vadjenje. I vadjenje ne uspe. Morala sam da nadjem hirurga da dovrsi pricu.Kazu iskusni, i jedna studentkinja stomatologije da nije mogao da predvidi, da se to nekad desi. Moguce, ne razumem se, ali .....
E a sad o hirurgu-zubaru gde odlazim da se oprostim sa zubom.Ulazim u ordinaciju koja vrlo lici na neku u Londonu, opstina Celzi, gde dolaze privatni pacijenti. Fali veliki akvarijum samo.Umesto toga savrseno dizajnirana staklena vrata.
Hirurg je otprilike srednjih godina, ali iskusan i ocigledno vrlo talentovan za posao kojim se bavi. Znanje plus ono sto sam cula da kazu - " laka ruka".Sve smo se dogovorili za par minuta. Zub koji nije preziveo ratove i bombardovanja nad njim, izleteo je za minut. Sve vreme mi je objasnjavano sta se desava u mojim ustima, sestra je drzala sisaljku, busilica je bila na milion obrtaja, a kanta za djubre udaljena tako da imas osecaj kao da si u sterilnom svemirskom brodu u sigurnim rukama admirala flote.
Kad sam potpuno odusevljena krenula da pricam to po komsiluku, posto boljeg PR-a od mene nema, ni pokretne reklame,kad mi je nesto u redu, usledilo je blazirano odmahivanje glavom (na srecu, ne svi) kako sad svi tako rade, kako to nije nista posebno i kako sve ordinacije izgledaju tako i svi imaju znanje i vestinu ovog zubara.
Cekajte, ja sam izgleda poludela, ili to sad Beograd na svakom cosku ima ovakvih mesta i ovakvih strucnjaka. Pa mi smo onda ne SVET, mi smo CENTAR istog.
E da, za kraj. Mene ovaj zub nije boleo uopste, a ispod je tekao raspad sistema, pritajeno. Ne verujem da cu se ikad naterati bas da idem na ceste kontrole, ali ko sme, pametna odluka.
Dok ovo pisem u neko zlehudo doba i noc bdi nad Beogradom, cujem nocne ptice kako se dozivaju u tmini. Ne znaju da ih slusam. Zvuce lepo, neobicne su mi, budne su kao i ja.
Jedno im sigurno zavidim, ptice nemaju zube, te i to sigurno nije tema kojom se bave Mislim da ovaj nocni poziv ( sad cujem jednu pa drugu) verovatno najavljuje dolazak proleca i cvrkut odanosti koju ce jedna drugoj dati..dve beogradske nocne ptice.