Dvosobni stan u centru Vrbasa ona je kupila 2007. godine. Kupoprodajni ugovor je overila u sudu, ali nekretninu nije upisala u katastar, pa je formalno vlasnik ostao prodavac, Željko Gardašević. U međuvremenu, protiv njega je ruska "Zberbanka" povela postupak za naplatu potraživanja, a sud je naložio da naplata bude izvršena prodajom stana u vlasništvu - Jelke Kovačev.
Da ironija bude kompletna, Jelka Kovačev tvrdi da je do sada niko nije obavestio da se prodaje njena imovina, što je suprotno Zakonu o izvršenju i obezbedjenju.
"Meni je Željko Gardašević javio pre nego što je prodato, ali ja nisam mogla ući u sud. Ja nemam poziv, nisam imala ništa čime bih mogla da se obratim sudu. Ja sam odmah angažovala advokata, tražila predmet, međutim, u tih par dana sve je bilo gotovo. Stan je već bio prodat", kaže Jelka Kovačev.
Na drugom nadmetanju stan je prodat po tri puta nižoj ceni od procenjene, iako je bivši vlasnik, Željko Gardašević, sudu priložio kupoprodajni ugovor, overen u istom tom sudu, da je pravo svojine preneo na Jelku Kovačev.
Gospođa Kovačev je tužila novog vlasnika stana, a uputila je i žalbu Višem sudu u Somboru na postupanje Osnovnog suda u Vrbasu.
"Čak i Vrhovni kasacioni sud, kao naš najviši sud u zemlji, zauzeo je stav da i vanknjižno pravo svojine jeste svojina i da se ne može naplaćivati dug na tuđoj imovini samo zato što ona nije upisana u katastarske knjige", rekla je Slobodanka Petković, advokatica Jelke Kovačev.
Jelka Kovačev iz Vrbasa ovih dana čeka sudske izvršitelje da je isele iz sopstvenog stana, koji je pošteno platila i za koji ima sudski overen kupoprodajni ugovor. I dalje se nada da neće ostati na ulici.
Nova verzija Zakona o izvršenju i obezbedjenju, usvojena 2016. godine, iako donekle poboljšana u odnosu na staru verziju, i dalje omogućava proizvoljna tumačenja i veliki manevarski prostor za delovanje sudsko-izvršiteljske mafije. Na primer, član 56. glasi ovako:
Načelo srazmere
Član 56
Javni izvršitelj dužan je da prilikom izbora sredstva i predmeta izvršenja radi namirenja novčanog potraživanja vodi računa o srazmeri između visine obaveze izvršnog dužnika i sredstva i vrednosti predmeta izvršenja.
Prevedeno na jezik svakodnevice, tj. prakse, svaki javni izvršitelj vas može imati u šaci zbog malog novčanog duga i izbaciti vas iz stana, a potom ga prodati na javnoj licitaciji za 50% nižu cenu (u prethodnoj verziji po 3 puta nižoj ceni). Umesto da u tom članu jasno piše da se dugovi manji od 500 hiljada ili milion dinara ne mogu namirivati prodajom nekretnine, ostavljena je bezobalna formulacija, koja omogućava svakojake mahinacije i ucene dužnika.
Takodje, ono što nedostaje novoj verziji je član da izvršni dužnik ne može ostati bez nekretnine ako je ona jedina preostala dužniku i njegovoj porodici.
Prosto je neverovatno kako ovdašnja karikatura od države donosi i primenjuje zakone koji zadiru u osnovna životna pitanja gradjanstva. Na primer, ako u Nemačkoj, Francuskoj, Belgiji, Velikoj Britaniji, Holandiji... zbog nepodmirenih dugova ipak dodje do tzv. deložacije, porodicu dužnika će dočekati spasonosna mreža socijalne pomoći: dobiće nužni smeštaj u nekom od hotela ili socijalnih stanova, kao i socijalnu pomoć. Ćerke i sinovi će i dalje ići na plaćena letovanja i zimovanja, koja školskoj deci omogućuje država, svi će biti zdravstveno osigurani, dakle neće biti prepušteni ulici.
A u Srbiji!?