Blato i glib u koje smo se (ili su nas) uvaljali, pa ni makac zbog poplava gluposti, neznanja i primitivizma, primoravaju nas najpre da ustanemo u što većem broju, a onda na načinimo prvi korak. Bolje reći, tri koraka ka normalnoj i slobodnoj Srbiji:
1. korak - Donošenje i primena Zakona o otvaranju tajnih dosijea i Zakona o lustraciji.
Novi zakon o lustraciji bio bi dopuna starog zakona, važećeg od 2003. do 2013. godine, ali na našu nesreću nikada primenjenog.
Dakle, novi zakon bi „pokrio" i proteklih 13 godina, period u kome je takođe bilo kršenja ljudskih prava u režiji svakojakih vlastodržaca.
2. korak - Donošenje i primena Zakona o poreklu imovine, kao i izmena postojećeg Krivičnog zakona uvođenjem novog krivičnog dela: neosnovano bogaćenje. Zločini ratnog profiterstva, kao i ratni zločini, ne bi nikada zastarevali.
3. korak - Promena izbornog sistema (umesto proporcionalnog primena mešovitog), kao i izmena članova 3. i 4. važećeg Zakona o izboru narodnih poslanika. Umesto 250, za Narodnu skupštinu biralo bi se 120 poslanika, i to 60 većinski, a 60 proporcionalno.
Nakon ova 3 koraka Srbija bi mogla da pristupi izgradnji sigurnih i dugovečnih brana od pomenutih poplava, što bi ujedno smanjilo i odliv mozgova iz zemlje. Tako više ne bi bili birani oni koji nas stalno prevode žedne preko vode u - gladne.
A mućkanje glavom!? Zato da bi se probio zvučni zid ćutanja, ravnodušnosti i kukavičluka, tipičnih simptoma pilećeg pamćenja, najzaraznije bolesti ovih lako poplavljivih prostora.
P.S. Posvećeno Terazijskom parlamentu, toj vertikali beogradskog duha i oazi slobodne misli od 10. do 14. marta 1991. godine.