Sve to me je motivisalo da ovog puta skrenem pažnju na jedan tragičan dogadjaj, koji se odigrao tačno dva meseca nakon pogibije Andree Bojanić u Ustaničkoj ulici.
Bilo je to 18. septembra 2013. godine. Dvadesetosmogodišnja devojka Milica Radoman teško je povređena oko 19.45 sati kada je na nju naletela srebrna "Škoda oktavija" i bacila je na metalni stub sa saobraćajnim znakom u Ulici Antifašističke borbe u Novom Beogradu.
Ona je zadobila teške povrede glave i višestruke povrede po telu, zbog čega je hitno prebačena na odeljenje za reanimaciju u Urgentni centar, gde je preminula dan kasnije.
Za volanom "Škode oktavije" bio je Nikola Torbica (49). Čim je naleteo na Milicu Radoman zaustavio je vozilo, a odmah zatim je pozvao i Hitnu pomoć. Nikola Torbica je posle udesa dao izjavu u policiji, ali mu nije određen pritvor, već je uz krivičnu prijavu pušten da se brani sa slobode.
Dan pošto je saznao za smrt Milice Radoman, vozač Nikola Torbica je izvršio samoubistvo pucnjem iz pištolja u glavu. Njegovo beživotno telo pronađeno je u jednom šumarku pod Avalom, u Zemljoradničkoj ulici u Belom potoku.
Nikola Torbica je ostavio suprugu i maloletnog sina.
Jedan od komentara ovog tragičnog dogadjaja 2013. godine glasi:
"Očigledno smo poodavno zaboravili na ono što nam je nekada značila reč čojstvo. Ovaj čovek je eklatantan primer nečega što je davno nestalo, stalno potirano nekim drugim "vrednostima", koje nam donosi savremena estrada, sponzori i sponzoruše, razne fame, velika braća i rijalitiji. Na žalost, ovo što je napravio ovaj Čovek je jedini pravi rijaliti u Srbiji.
Ali njegov postupak, kažem opet na veliku žalost, daje nadu da seme tog čojstva u nama nije zauvijek nestalo.
Žao mi je njega i njegove porodice, žao mi je devojke koja je nastradala, ali žao mi je i svih nas, koji nismo spremni da shvatimo opšti značaj njegove žrtve."
Neka je večna slava Milici i Nikoli.