Ko bi rekao da ustvari imamo mnogooogo više sreće nego što nam se to obično čini. Imamo toliko sreće da živimo u kosmosu baš fino podešenom za život. Prefino, moglo bi se reći. Da je kosmos samo malčice, malčice, malčice ...malčice drugačije naštelovan, ne samo da u njemu ne bi bilo života, vjerovatno ne bi bilo ni zvijezda, planeta, ni lige šampiona.
Zamislite da ste Bog i da želite da stvorite čovjeka. Nije baš najasnije iz kog razloga, al' eto – tako želite. Prvi korak u tom kreativnom procesu bio bi da napravite jedan kosmos kao platformu za dalje biblijske operacije.
Ok, pritisnućete crveno dugme na komandnoj tabli i desiće se jedno veliko BUUM!
No, morate biti veoma oprezni sa količinom “eksploziva“ koji namjeravate da upotrebite za taj pirotehnički spektakl. Recimo da stepen bigbengovskog širenja kosmosa odstupa za samo 0,000000000000000001 (10^-18) od svoje prave vrijednosti, sveukupna materija će se ili raspršiti po kosmičkom bespuću bez mogućnosti da oblikuje zvijezde i galaksije, ili će se pak urušiti u tački svog početka. U oba slučaju ništa od Vaše božanske namjere.
Otprilike to vam je kao da ste za Big Bang spremili gomilu baruta, ravnu količini svog pjesak sa svih plaža na svijetu. Ako toj sili baruta oduzmete ili dodate samo jedno zrno – vaš će kosmos nestati.
Dakle tri put mjeri jednom pritisni.
Ok, inicijalno paljenje je uspjelo, da vidimo šta dalje. Sve što namjeravate da stvorite u kosmosu napravićete pomoću fundmantalnih kosmičkih sila (gravitacione, elektromagnetne, slabe i jake nuklearne sile). Ove sile ćete naštelovati preko određenih konstanti koje imaju svoje brojne vrijednosti (tako bar naučnici kažu), a koje su toliko osjetljive da i najmanja odstupanja mogu dati drastično izmjenjen finalni rezultat .
Nekako ste, uz dosta sreće i pažnje, progurali tu silnu primordijarnu masu čestica u kosmički prostor. No, ako od nje želite da dobijete nebeska tijela raspoređena po galaksijama, distribucija te mase je vrlo pipav posao. Ako je masa idealno ravnomjerno (uniformno) raspoređenja po kosmosu, neće se stvoriti inicijalna jezgra, područja nešto veće koncentracije materije, oko kojih će uslijed gravitacije nastajati galaksije. Ako, pak, pretjerate sa ovim nepravilnostima ode sve u tri ... crne rupe ... figurativno govoreći. Srećom, vi ste Bog, a on je prilično pametan, pa ćete valjda riješiti i to cinculiranje.
- Ta-ko! Eto - sad imamo formirane galaksijice, eno ih, već svjetluckaju svuda unaokolo po mom svemirčiću. Da vidimo šta dalje...
Sad morate obratiti pažnju na zvijezde. One su kovačnice novih elemenata, između ostalih i ugljenika, koji će vam biti ključan za sklapanje čovjeka. U termonuklearnim procesima u utrobama zvjezda nastaje kompletna Mendeljejeva zbirka, a eksplozijama zvijezda ta kolekcija novih tipova atoma se rapršuje i oslobađa u prostoru. Od njh će se, opet uz pomoć gravitacije, stvoriti planete, a među njima i planeta Zemlja.Čovjekov dom.
Ovo inerstar krčkanje vodonika na nekoliko miliona Celzijusovih stepeni takođe zahtjeva brižljivo i pažljivo podešavanje vrijednosti konstanti fundamentalnih sila, kao i precizno određivanje parametara (masa i naelektrisanja) elementarnih čestica. Rijetko rigorozan kulinarski recept. Striktan, bez ikakvih improvizacija.
Sad, kad imate sve elemente na gomili, treba stvoriti uslove na Zemlji za foriranje prabiotičke supe. Malo munje, malo gromovi, UV zračenje, amonijak, metan, svašta nešto ... i neka život otpočne. Treba samo čekati par milijardi godina, a onda će već evolucija, vaš najgenijalni izum, odraditi svoje.
I na kraju, jednoga dana, ljudi će Vam biti zahvalni za sav ovaj minuciozni rad kojeg ste učinili za njih, i u Vašu čast izgradiće crkve širom svijeta. Bićete voljeni i slavljeni... i psovani.
Uh, al' zamalo da zaboravite. Ima još jednu stvar! Možda i najvažnija. Niste naštelovli kosmološku konstantu!!
A nju tek treba narihtati s preciznošću od 10^-120 !!!
- Pa to je previše čak i za jednog (i jedinog) Boga - Odustajete, ne možete više ... Ustvari, samo malo ... Eureka! - evo šta ćete – stvorićete nebrojeno mnogo kosmosa, svih mogućih vrsta, tipova i performansi. Ma, stvorićete ih 10^500! I pustiti ih da sami odrade svoju kosmičku sudbinu.
U jednom, makar u jednom od njih, sigurno će se pojaviti i čovjek - onaj majmun koji je nasumično tipkajući po tastaturi ispisao Šekspirova dijela. Kakvo briljantno rješenje. Jednom rječju - bogovsko.
Možete da zamislite kako će se jednoga dana ljudi, il' bar oni pametniji među njima, čuditi kako je svemir tako dobro podešen za njihovo čuđenje. Možda čak i pomisle da je svemir uslovljen samim njihovim postojanjem. Ah, to prokletstvo antropocentrizma. Neće im biti jednostavno da se nose sa tom mišlju. Al' ko im je kriv kad neće da vjeruju u Boga kao sav normalan svijet. Sve ste im pružili, a oni tako.
- Nije lako biti Bog. – uzdišući, mrmljate sebi u bradu
- De lako matori.
- Ko je to rekao?!