Ne mogu da kazem da sam neki zaludjenik tetoviranja, niti da mi je pola tela prekriveno nadahnutim delima neshvacenih umetnika mog lokalnog tattoo bara, ali je tacno da postoji jedna odredjena doza fascinacije oko ubacivanja mastila u boji u potkozni (epi)dermis, narocito kada je to (uglavnom) za vjek vjekova... (Da, znam, ne mora da bude, ali znate li vi koliko (an)laser kosta...)
U svakom slucaju, tek pod relativno stare dane sam se okurazio da odem "pod iglu" i da u periodu od nekoliko godina postanem ponosni(?) vlasnik tek dve manje skrabotine, od kojih je jedna skoro pa originalna i direktno/indirektno vezana za cinjenicu da nista u zivotu nije crno-belo osim te boje, a druga je citat koji igrom slucaja nosi i jedna slavna glumica ...
Ali, da se vratimo na temu. Tetoviranje boli, narocito outline, i narocito ako ste preosetljivi na bol, kao doticni bloger. Zato, ukoliko bas ne mozete a da ne uradite tetovazu, najbolje je nabaciti jos neko kilo pred zakazani termin, za svaki slucaj. Birajte mesta gde je debljina mesa i sala najveca. Birajte slike koje se mogu uraditi iz sto manje "sedenja". Budite slobodni u izboru boja, nemojte da vam tattoo XXI veka izgleda kao da je uradjen hemijskom olovkom u Je-Ne-A. Raspitajte se okolo, kakvi umetnici su u vasoj blizini, nisu svi stilovi isti. Na tetoviranju ne treba stedeti, uvek majstoru dajte solidnu napojnicu. Nemojte nikad odecu prilagodjavati tetovazi, ali uvek tetovazu prilagodite mozgu. Ako ste redovan davalac krvi, spremite se da propustite najmanje jednu donaciju. Ako (o)lako menjate misljenje, sacekajte jos malo. Ako tetovirate neki tekst na stranom jeziku, proverite spelling pre nego sto masina pocne da zuji. Nemojte ni da vas je sramota da upitate nekog kineza sta zaista znaci neki znak njihovog "alfabeta" koji vam se "slikovno" svidja. Svi delovi tela su fair game osim glave, glava je samo za one koji nemaju glavu. Licne imenice bi, ipak, trebalo izbegavati. I tako dalje, i tako blize...
Ali, zasto ja sve ovo pisem, kad vi sve to vec vrlo dobro znate, sigurno i mnogo bolje od mene? Pa, iskristalisala mi se nedavno ideja za novu "sliku", te mi djavo ne da mira. Mozda mi ovaj tekst samo sluzi za dogovor sa samim sobom... A mozda sam tek nedavno zaista poceo da shvatam punu implikaciju pojave prvih sedih malja...
"Can you hear them? The helicopters. I'm in New York... No need for words now..."