Iako sam bez ikakve sumnje temeljno i visoko obrazovana, nad-nadprosecno inteligentna, do srzi ateisticka, do neizdrzljivosti racionalna, do apsurda sumnjicava, i do bola svesna osoba, moram da priznam da s vremena na vreme procitam svoj (a i jos poneki) horoskop. Da ne bude zabune (za apsolutno opravdane podsmehe me apsolutno zabole) to je najcesce slucaj kad mi preko web stranica renomiranih svetskih i domacih medijskih kuca isti dodju na "a mouse click away"...
Sad, uopste ne treba imati iluziju da imam i zrnce verovanja u to sto je neki slatkorecivi sarlatan/sarlatanka nalupao za sitne (ili ne bas sitne) pare da lakoveran i dokon narod cita i veruje, ali me fascinira jedna nus-pojava koja je definitivno tacna, a to je da iskreno mislim (a to je i objektivno tacno!) da je moj znak zaista bolji od drugih. Ne samo objektivno bolji od drugih, nego i objektivno najbolji.
Ne mogu ni da zamislim situaciju u kojoj bih bio obelezen nekim drugim astroloskim zigom, cak stavise direktno mi je odvratna takva pomisao. Simbol koji me astroloski opisuje, a koji je odredjen datumom (tj. polozajem nase planetice u siroj slici) kada me ni krivog ni duznog upletose u ovaj mortal coil, nije mogao biti bolje odabran, pa da sam ga sam birao. Ne radi se tu uopste o zelji za saznanjem da li ce ove nedelje da me ziga leva noga, ili ce saksija da mi padne na glavu, niti da li ce me sef/sefica popreko pogledati, ili ce mi se osmehnuti sreca na Evro-lutriji, da i ja dobijem par stotina miliona funti nagrade da ih stavim u Dafiment banku. Ne. Tu se iskljucivo radi o tome da su manje-vise svi znakovi obicni, i pomalo dosadni, a samo jedan je vredan imena koji mu je dodeljen i koji ga toliko tacno opisuje da je prosto nemoguce zamisliti da je to samo puki proizvod evolutivno-socioloskog procesa hiljadugodisnjih napora ljudske vrste da stavi srodna bica sa kojima stopostotno deli genetski kod pod sto je moguce vecu kontrolu misli, tela, svega zajedno, i jos vise od toga...
Jeste, svaki znak ima svoj podznak, ali samo kod jednog znaka to uopste nije vazno. Samo rodjeni u osvit sumraka znaju zasto je bolje biti u mraku nego na svetlu, samo rodjeni ispod pustinjskog kamena znaju kako je tesko nositi breme odgovornosti sopstvene izopstenosti, samo rodjeni sa trnom u slabinama znaju zbog cega je istovremeno i lako i tesko biti primoran stalno nositi sa sobom svoj self-destruct button... Mislim, da ne bude sad da ja tu nesto narcisoidno lupetam, jednog dana mir ce stvarno zavladati galaksijom, ali do tada žabe ipak treba da razmisle dvaput o tome na sta pristaju...