1. maj 1995, pet sati ujutro. Zapocela je vojnopolicijska Operacija Bljesak.
U operaciji Bljesak ucestvovalo je oko 8000 pripadnika hrvatskih snaga, vecinom su to bili pripadnici profesionalnih brigada HV te pripadnici specijalne policije.
Sa druge strane, stajao je 18. korpus tadasnje Srpske Vojske krajine , njih 4000. Za razliku od hrvatskih snaga, srpske snage su cinili vecinom stanovnici tog kraja, prosjecne starosti 40 godina. Bili su to ljudi izmoreni od neizvesnosti i zabrinuti, ne samo za sebe,vec prevashodno za svoje porodice.
Ako se ovakvom neravnopravnom odnosu snaga,doda i geografski polozaj zapadnoslavonske enklave koja je licila na potkovicu, svakom iole razumnom laiku ishod bitke bio je poznat pre njenog pocetka.
Kad je o nezavidnom polozaju, ne samo zapadne Slavonije,vec kompletne Krajine, javno progovorio Veljko Dzakula u zimu 1994. na RTV studio B, postao je izdajnik.
Samo jedan dan posle pomenutog gostovanja na Studiju B, Dzakulu u sred dana u ulici Srpskih Vladara kidnapuju "zestoki momci" i odvoze ga u Knin.
U Kninu, izmedju ostalih, Dzakulu tuce inspector Tesla koji mu obecava da ce ga naci ako Krajina padne i licno ce mu nabiti glavu na kolac.
Dzakulu kninski islednici teraju da pred tv kamerom "prizna" da je izdajnik. Optuzuju ga da svojim radom i govorom ugrozava teritorijalni suverenitet RSK.
Dzakulu za izdaju, manje ili vise otvoreno, optuzuje i SPC.
1. maj 1995, pet sati ujutro. Zapocela je vojnopolicijska Operacija Bljesak.
Vec prvog dana operacije, hrvatske snage zauzimaju autoput i tako u totalnom okruzenju drze oko 8000 ljudi (civila i vojnika) pakrackog kraja.
Komanda srpskih snaga, ili ono sto je od njih preostalo, pristaju na predaju.
Hrvatski duznosnici, svesni da se sve odvija pod odobrenjem ali i nagledanjem tzv MZ, Srbima daju dokumenta i pozivaju ih da ostanu.
To cini i Veljko Dzakula skupa sa Ivankecom, tadasnjim nacelnikom pakracke policije.
Medjutim, strah je jaci od bilo cega i ogromna vecina Srba zeli da u traktorskim kolonama napusti bivsu enklavu.
Hrvatske vlasti im naravno izlaze u susret omogucujuci svim onim koji to zele da napuste svoje kuce. Valjda je to bilo to humano preseljenje.
Na celu jedne od prvih dogovorenih tuznih kolona koju hrvatski civili ispracaju muzikom,ali i kamenicama, jeste glavom i bradom lokalni svestenik, otac Lavrentije.
Ne, ja nisam ocekivao od SPC da podrzi "izdajnika" Dzakulu i pridruzi se njegovom pozivu da Srbi ostanu. Crkva, za razliku od politicara ima drugaciju vrstu odgovornosti.
Da, ja jesam ocekivao da srpski svestenik ostane uz svoj narod ,makar taj narod cinilo samo tih nekoliko stotina ili hiljadu ljudi koji su odlucili ostati.
Danas, 18 godina od operacije Bljesak,od tragedije, kako moje licne, tako mojih sunarodnika i komsija, opet citam kako SPC govori o izdajstvu. Ja danas zivim na hiljade kilometara daleko,ali jos su zive slike onoga sto mi/nam se desilo tog prvog maja u zapadnoj Slavoniji.
I danas, kao i juce, smatram da je zadatak crkve da se brine o dusama ljudskim (mozda bi trebali i oni krenuti od sebe), a ne o granicama ili izdajnicima.
Ako ni zbog cega drugog, a onda zbog toga sto je cena dokazivanja nepravednosti ovozemaljskog sveta bila previsoka.