U poslednje vreme sve više slušam priče o vrednim i poštenim ljudima koji su ostali bez svojih kuća, stanova ili kompletne imovine, a glavni razlog su njihovi sinovi ili nesreća koja je njih lično zadesila.
Zelenaši
Prva asocijacija na zelenaše su mi američki horor filmovi u kojima vampir ne može da uđe u kuću dok ga neko ne pozove unutra. Znači, u ovom slučaju, dok im se neko ne obrati za pomoć. Pravdaju se ljudi raznim razlozima: te imao sam jasnu ideju kako da vratim, te bilo je pitanje života i smrti i ko zna šta još. Svim svojim poznanicima uporno ponavljam: JEDNOSTAVNO SE PONAŠAŠ KAO DA ONI NE POSTOJE. Dakle, traži drugo rešenje.
Poznajem čoveka koji je pozajmio 2.000 evra kako bi isplatio jedan dug banci, da bi dobio veći kredit. Kredit je dobio, spremio 2200 evra zelenašu, uz dogovorenu kamatu od 10%, međutim ovaj mu je uzeo samo 200 evra i siroma čovek mora svaki mesec da mu donosi po 200 evra, a glavnica ostaje. Drugi je uzeo 5.000, imao sigurnu zaradu, ali su se izdešavale neke neverovatne stvari i čovek je danas bez stana koji mu je zelenaš uzeo.
Ima i morbidnijih primera: Čovek je ostao bez spratne kuće zato što je njegov sin uzeo od zelenaša 10.000 evra kako bi kupio auto! Plaćao je 700 evra (7%) tri meseca i kada više nije imao, zakucali su ocu na vrata. Sinova glava ili kuća, bio je izbor.
Ovo je samo izbor od tri priče, a znam za dvadesetak slučajeva. Ne znam ni jedan jedini da je neko uzeo novac od zelenaša i bio zadovoljan na kraju. Sve nesrećna priča do nesrećne. I u novinama se često mogu pročitati ispovesti ljudi koji su imali posla sa zelenašima. Na žalost. u Srbiji policija nije rešenje za spas.
Kocka
Koliko je meni poznato, kockanje "na crtu" je u Zapadnoj Evropi najstrožije zabranjeno. U Srbiji je ono redovna pojava, a organizatori kockanja su odlično upućeni u to koliko žrtva, tj. roditelji žrtve imaju u nekretninama. Po principu "nije majka klela sina što se kockao, nego što se vadio" bukvalno preko noći ljudi ostaju bez kuća i stanova. Dvojicu mojih poznanika sam upozoravao da im se sin kocka i dobio najgore uvrede od njih. Obojica su sada bez stana. Poslednjih meseci vlada prava epidemija kockanja i stvarno sam se ove godine svega naslušao.
A sve počinje uz blagoslov roditelja. Koliko li sam samo puta čuo: Sin mi ide u kladionicu, nek se dete malo opusti, evo i ja sam počeo uz njega. I onda taj sin daje kladionici celu platu, brakovi pucaju, a sinovi se upoznaju sa ruletom, glavnim uzročnikom nesreće kod kockara.
Narkomanija
Pre više od deset godina probudio me je telefon u 5 ujutru. Sa druge strane žice meni nepoznata žena me je obavestila da se moj najbolji drug iz detinjstva obesio. Od rođenja, pa skoro 20 godina smo bili nerazdvojni, zatim sam ja otišao u vojsku, pa on, pa ja u Novi Sad da živim i putevi su nam se razišli. Nisam znao da se drogira. Znao sam da je pušio travu godinama i to je sve. Posle su mi pričali da je sve to dugo trajalo, da su roditeljima bile potrebne godine da bi prihvatili istinu, da su ih mnogi upozoravali, a kada su i oni to prihvatili već je bilo kasno. Poznanik koji radi u Zavodu za bolesti zavisnosti pričao mi je kako je moj prijatelj prešao na neko halucinogeno sredstvo, jeftino, ali stvara ozbiljne halucinacije i da se većina ljudi koji pređu na to na kraju obesi.
Nekoliko ljudi koje sam poznavao su umrli od droge, predoziravši se ili su izvršili samoubistvo. Mnogo ih je više koji su zagorčali život sebi i svojim porodicama i godinama pokušavaju da se izleče. Znam ih nekoliko koji su u tome i uspeli, najviše zahvaljujući porodici.
Dragi blogeri, pazite na svoju decu, braću, sestre... Ne idealizujte ih. Svi ljudi iz ovih priča su verovali da se to njima nikada ne može dogoditi. Ali se dogodilo i sada se vreme ne može vratiti unazad. Bolje je svi da učimo na iskustvima drugih, nego na sopstvenim.