uvod
Ustane, otrese prašinu, proveri može li da hoda, maramicom pokupi krv sa kolena, pretrese džepove, pogleda levo i desno, pogleda gore, i opsuje, pogleda pravo. U sebe. Sam.
(Uvek kada mu je bilo potrebno da nije, saznavao bi koliko, kako i zašto jeste) : sam...
razrada
Dodiri u neobaveznom.. Preleti, sa ostrva, osmesima, i sličnim iluzijama.
Ali tada. Kada bi dobro došlo.. Ruka, trenutak2, da izjednači horizont sa pogledom. Pokret1? Ne. Nema. Pokoja reč:
-Diži se.
-Budi pametan.
-Budi ponosan. I pazi kako se ponašaš! (?)Ajte, vi, lagano, svojim obodom. Sretanja su, sretanja su..
Ne zna......
dovoljnosti?
premalosti?
Vazdušasta odmorišta? Povremeno naparfemisana nečijim Prisustvom.
Prema tome: budimo zahvalni. Kutija hanzaplasta, na dohvat.
dorada
Da li može mo, drugome, prelepiti premost -- do sledećeg trenutka? Uspravnog. Plavog)
O, da!
I to je nešto.
I sve.
Al kada shvati mo da to mora mo da želi mo.
rez|ime
Iluzije su tako meke. I opasne. Neiзostavne.
Zemlja je tako dragoviđena, kada belo okopni.
Ima i sastava. Ne kažem..
Ali kolena! Dragocena poluga balansa: položajno! Napred maarš! Oдrana, posebno. Nema dovoljno zahvalnica tom (remek)delu naše konstrukcije! Kada zatreba..
Kako kaže Jedna mrežna saRatnica: patetika rulз!
________________*
Obeležavao je, kasnije, prolaze sigurne, dodeljene:
da izađe neko njegov, dokon, lep, blesav, mudar ::: i mahne! Nesigurno,
i bandažirano spreman da Mu se pridruži.
Prija i kolenima ukrst. P®ovremen..