Ovo su razmišljanja i konkretne ideje lakovernog detlića šta bi mogla Srbija da uradi. Da li je to realno, da li je moguće, ima li smisla? Ne znam. Trudim se da ne čitam novine i da ne pratim vesti iz matice. Trudim se da se jedina komunikacija svede na doznake po bankama, međutim ponekad vidim koliko nesposobni klipani sede na vlasti da ti i za baba seru u javnom WC-u treba veza inače ćeš da se unerediš u sopstvene gaće. Nažalost uvek posle posete Srbiji dolazim do zaključka da je nostalgija bolje rešenje. Vidim ovakve đilkoše koji protestvuju protiv gej parade a kada se sakupljaju pare za inkubatore onda ih nema nigde, licemeri jedni (nećemo ovde o gejevima a ni o ostalima). Ne bih dalje da nabrajam, jer neću skoro da završim.
Dakle ovo je moj cunning plan kakve bi samo Boldrik iz Crne guje mogo da smisli. Imamo prost problem koji se manifestuje sa više stotina hiljada nezaposlenih ljudi. Industriju nemamo, a kako stvari idu nećemo ni da je imamo. Ni ono što je radilo više ne radi. Sve je to poznato. Šta bi moglo da se uradi. Očigledno je veliki problem da se stvari pokrenu sa mrtve tačke. Niko neće da ulaže jer ima mali milion problema koje niko nije sposoban da reši (pogledajte samo banalnu stvar kao što je zamena tablica gde je potrebno čak dvanaest uplatnica, za to stvarno treba biti genije pa smisliti takvu glupost). Niko nema vremena i živaca da se mačuje sa indijancima i indijanskom birokratijom (izvinjenje indijancima, mi smo gori od njih).
Rešenje koje se nameće jeste da se stranim firmama ponude usluge koje možemo da ponudimo sa ljudima i znanjem koje postoji u Srbiji a koliko god ljudi da je otišlo uvek će biti onih koji nisu a i onih koji su otišli a hoće da pomognu negde iz sveta. Neko će da kaže, da ali mi već imamo firme koje posluju sa inostranstvom. To je tačno ali ih nemamo dovoljno u tome i jeste problem.
Razlika je u tome kako da se ponude usluge firmi iz Srbije, usluge bilo koje vrste. Postoji ogroman broj malih firmi koje nemaju sredstava da otvore svoje predstavništvo bilo gde u inostranstvu ali se zato bave nekom delatnošću koja bi sigurno mogla da se unovči u dijaspori. Rešenje je da država otvori kancelarije u par zemalja koje imaju veliki broj ljudi iz Srbije koji žive tamo (objašnjenje zašto baš tamo sledi). Recimo Austrija i Nemačka. Ljudi koji bi radili tamo bi bili ljudi koji već žive tamo i koji bi taj posao radili volonterski ili uz minimalnu naknadu par sati nedeljno recimo, ali bi ih bio veliki broj tako da bi se troškovi smanjili na minimum. Sa druge strane velika cirkulacija ljudi bi sa jedne strane omogućila da se izbegne korupcija (objasniću šta bi ljudi radili).
Ideja je da se na nemačkom jeziku (u ovom slučaju) napravi registar firmi u Srbiji koje bi htele da rade ili već rade poslove za inostrane klijente i da se takve firme promovišu u inostranstvu preko ovakvih kancelarija. Kada kažem registar, tu ne mislim nešto tipa telefonskog imenika, nego registar sa konkretnim podacima, kontaktima, slikama firme, najvažnijih proizvoda itd.. Postavlja se pitanje zašto bi neka Nemačka firma uopšte došla tu da traži bilo kakvog podizvođača radova kod tolike Nemačke/Austrije. Razlog je prost, jeftinija radna snaga. Ako neko misli zašto bi neka firma došla tu a ne na Internet pa da tamo direktno nađe ono što joj treba, razlog je opet očigledan. Koliko naših sajtova ima podržku za nemački jezik a ne samo za nemački nego i za engleski. Onomad me je bilo sramota kada sam trebao web prezentaciju svog Elektronskog fakulteta da pokažem nekom. Fakultetu koji uzima 50000-60000 dinara za master diplomu koju je dužan da ti izda i koju si godinama studiranja tu zaradio. U zemlju čovek da propadne ali to je druga priča.
Ovako nešto je nemoguće uraditi bez saradnje vlasti naše zemlje i zemlje sa kojom bi hteli da sarađujemo više nego do sada. Znači opet neko mora da mrdne malo dupe na tu stranu i da predloži konkretniji plan. Kada je onomad dolazila Angela Merkel da počupa uši i održi lekciju našoj političkoj “eliti” nije bilo reči o dolasku privrednika a i ako bi dolazili, mahom su to veće firme za koje je pitanje da li hoće da imaju posla sa korumpiranim srpskim sistemom, manje firme ne dolaze i nemaju šanse da se promovišu.
Recimo da se uspostavi neka saradnja između neke nemačke i neke srpske firme za neki posao ovim putem. Firma u Srbiji koja krene da radi ovakav posao bi morala da preuzme obavezu da zaposli, u zavisnosti od veličine posla, ljude sa biroa na neki period i koji bi imali neku zagarantovanu minimalnu platu veću od trenutnog minimuma propisanog zakonom. Možda je ovo ucena jer naravno da nema niko računa da plati nekog ko nije dovoljno obrazovan za neki posao više nego što vredi ali to bi motivisalo firme da obuče ljude da mogu da rade posao i da im budu od koristi. Od toliko hiljada ljudi bez posla, sigurno je moguće naći koliko toliko adekvatan kadar a nisu svi poslovi high-tech tako da nije ni potrebna visoko obrazovana radna snaga.
Možda bi bolji predlog bio da se samo napravi dobar sistem na Internetu koji bi imao istu funkciju ali je opet problem obavestiti pored tolike ponude neku nemačku firmu da možda postoji jeftinije rešenje za njen posao. Slanje mailova je moguće ali mislim da je papirni oglas koji stiže na kućnu adresu bolji i da neće zvršiti u “Spam-u”.
Pametnije bi bilo da se odštampa ovakav registar (koji bi opet bio ogroman) ali da se podeli po oblastima industrije i da se firmama pošalju samo oni delovi koji bi ih mogli interesovati a da se napomene šta sve još postoji pa ako hoće nešto drugo onda da se poruči i plate troškovi štampanja što je opet mizerno za tako nešto.
Daleko od toga da znam sve odgovore ali mislim da je ovako nešto izvodljivo iz više razloga. Prvi je što su ove zemlje blizu naše tako da poslovanje nije ograničeno samo na nešto preko Interneta (recimo IT). Ove zemlje imaju veliki broj ljudi iz Srbije, po nekim statistikama u Nemačkoj ima oko 650000 ljudi iz Srbije a u Austriji oko 350000. To je milion ljudi. Ima mnogo ljudi koji rade po mnogim firmama koji bi mogli da pomognu i afirmisali svoju zemlju (mada ovo može da bude kontraproduktivno kako se kod nas u državi dobijaju i obavljaju poslovi). Recimo znam dosta ljudi iz Simensa u Minhenu je dovelo studente iz Srbije na praksu itd. Znači nije nemoguće sklopiti poslove a takve kancelarije bi mogle služiti i kao predstavništva svih manjih firmi iz Srbije. Što će reći, prvi kontakti i slične stvari bi bile mnogo lakše sa ljudima koji govore nemački. Mislim da je uz malo više mozganja moguće naći dobitnu kombinaciju, ne da se cela Srbija zaposli u Nemačkoj/Austriji ali da se dobar deo ljudi vrati na posao.
Odliv mozgova
Ko o čemu baba o uštipcima a naši političari o odlivu mozgova. Od početka godine pa do sada je bilo sigurno bar dvadesetak tekstova u svim medijima na ovu temu. Možda nisam dobro pazio na času ali nisam video nijednu “protiv-meru” za ovu gadnu pojavu. Kao jedna mera protiv ove za naše političare “nemile” pojave bi bila mogućnost da se otvori firma u Srbiji pod povoljnijim uslovima (startup kreditom od strane države) koja bi mogla da radi posao za neku firmu u inostranstvu a koju bi osnovali svršeni studenti. Onda dalje recimo da se organizuje mogućnost odlaska na praksu u firme u inostranstvu a po povratku da se otvori firma i da se radi za te iste firme. U svakom slučaju nešto tog tipa. Dajte mladim ljudima mogućnost da rade i da se usavršavaju pa neće tek tako da odu. Ne traže baš svi mladi samo novac, a i oni koji traže će imati prilike da ga zarade i da pokažu koliko vrede. Pročitah negde da je vojska magaraca predvođena lavom mnogo bolja od vojske lavova predvođena magarcem. Mislim da je očigledno kakav je naš scenario.
Iznenadili bi se (a možda i ne) koliko ljudi hoće da ode iz Srbije.
Ima ljudi koji bi hteli da pomognu. Volim Srbiju kao zemlju ali je mrzim kao državu. Država je mnogima uzela i uskratila mnogo više toga nego što je dala a život nema reprizu. Ko hoće da citira “Ostajte ovde” može ali meni se skuplja gorčina u grlu kad kod dođem u otadžbinu i vidim šta su kreteni napravili od rođene zemlje u zadnjih dvadeset godina.