Budućnost| Reč i slika| Zabava

Šta sam sanjao i šta mi se događalo

Nebojsa Krstic RSS / 17.01.2011. u 21:40

 

 

Matursko veče mi je izazivalo odbojnost. Nije se uklapalo u moj životni stav. Nije ni u moj stil, u farmerke sa zakrpama (Po ugledu na one Neil Youngove sa omota ploče After the Gold Rush). O tome sam imao dijalog sa Borisom u Dobračinoj uluci. Hodali smo uzbrdo i ja sam formulisao svoju ideju obogaćujući je u hodu mislima o socijalnoj pravdi i tvrdeći da tu proslavu treba bojkotovati jer «ne mogu svi učenici da sebi priušte matursko odelo». On se slagao sa mnom, ali je tvrdio da bi to ipak bila šteta propustiti.

Ja sam ostao pri ideji o bojkotu, nisam se prijavio za Veče, niti sam platio ono što je trebalo.

Dan pre tog događaja stajao sam u svojoj ulici sa Mišom, on je stanovao dve ulice dalje, moja generacija, arhitektonska škola Vojislav Ilić. Roditelji su mu već neko vreme bili u Americi, a on je planirao takođe da ode čim završi srednju školu. Sam je živeo u kući. Bilo je dovoljno popeti se na ogradu od cigala, sa nje je već bilo lako kroz prozor ući u njegovu sobu. Tog leta ovu prečicu često smo praktikovali. Ponovio sam mu razloge svog bojkota maturske proslave. Ispričao mi je da je Šole spavao kod njega noćas, u povratku sa svoje maturske večeri svratio je kod njega, ušao kroz prozor i zaspao.

- Pokrio se nekim sakoom koji je doneo. Jutros kad je otišao, ostavio ga je kod mene.

- Odakle Šoletu sako?

- Ne znam - rekao je Miša. - Super je sako, oker žut od engleskog tvida, malo je džep pocepan i ima par fleka, ali je super.

Otišli smo kod njega da ga vidimo. Sako je stvarno bio izuzetan. Džep nije bio pocepan, već samo oparan, to je moglo da se sredi. Fleke su bile od motornog ulja i nisu mogle da se izvuku ni sapunom. Ali, konstatovali smo, nisu bile preterano upadljive.

Tako sam ja ipak otišao na matursko veče odeven u žuti sako od engleskog tvida, mašnu Mišinog ćaleta koja je sa od vajkada vezanim čvorom bila zaboravljena u šifonjeru i moje wrangler farmerke.

Nisam se tamo dugo zadržao, ali to je već druga priča.

Maturski ispit bio je uzrok mog do tada najvećeg životnog straha. «Borov model atoma» bila je tema mog maturskog rada iz fizike, a grupu predmeta koju sam izabrao činile su još i matematika i nacrtna geometrija. Rad sam pisao u Narodnoj biblioteci. Jedno deset dana za redom sam pred kraj 4. razreda iz raznih knjiga vadio delove koji su odgovarali mojoj temi. Imao sam svoju klupu u biblioteci, svoje knjige koje su se kad bih završio odlagale u moj pretinac čekajući da sutra nastavim. Ispisao sam gomilu hartije koju sam odnosio kući u beloj adidas torbi. Pred kraj godine neko mi je dao rad nekog iz prethodnih generacija. «Borov model atoma» zvao se taj gotov dokument. Pobacao sam papire iz adidas torbe.

Kada se školska godina završila imali smo mesec dana da se spremimo za maturski. Meni je tada u slepoočnicama bubnjalo od same pomisli na ispit. Složio sam sve neophodne knjige na sto i počeo da učim. Ustajao bih u 8 ujutru, učio bih neprekidno do kasno u noć, malo bih odspavao pa opet. Ponekad bi kod mene ulazio Miša. Čudio se šta mi je. Sedeo bi par minuta slušajući Wishbone Ash, Argus, sa mog gramofona marke Tosca. Ja sam nastavljao da učim, neumorno, dan za danom. Šole, 11 beogradska, takođe je svraćao i čudeći se ubrzo odlazio. Kada je osvanuo dan maturskog ispita znao sam sve.

Pismeni iz srpskog radili smo dva sata. Tema je bila «Šta sanjam i šta mi se događa». Pokušavao da iscedim nešto što bi imalo bilo kakve veze sa temom. Nije mi išlo. Ništa nisam sanjao, bar ništa vredno spomena. A od stvari koje su mi se događale, malo toga sam mogao da podelim sa komisijom. Bez obzira na to, napisao sam nekoliko rutinskih poetski nadahnutih rečenica koje nisu značile ništa ali su bile prijatne za uho.

Sve ostalo, ispiti, odbrana rada, sve je to prošlo brzo i bez iznenađenja. Kada smo dobijali diplome moj razredni je rekao šta je imao, pozdravio se sa svima i krenuo iz učionice, a onda je zastao.

- Umalo da zaboravim, - promrmljao je. - Ti si Krstiću izabran za najboljeg učenika mature, ali nisam stigao da ti napišem sertifikat. A i šta će ti to?

I otišao je.

Leto sam proveo mirno, jer sam bio spreman za prijemni na arhitekturi koju sam izabrao da studiram.

Rano ujutro, onog dana kada je trebalo odneti dokumente na izabrani fakultet majka me je pitala gde idem.

- Da odnesem papire na Arhitektonski.

- Baš lepo! - rekla je. - Mada sam ja više volela da studiraš medicinu.

Izašao sam iz kuće i hodao svojom ulicom razmišljajući o budućnosti. Pokušavao sam da se setim razloga zbog kojih želim da studiram arhitekturu i razloga zbog kojih ne želim da studiram medicinu.

Na uglu sam umesto levo na trolejbus 11, koji bi me odveo do dvadeset četvorke, koja bi me odvezla pred Arhitektonski fakultet, skrenuo desno na autobus 13 kojim sam otišao direktno do Medicinskog.

Zbog ove iznenadne promene plana pala je u vodu čitava ideja mog maturskog ispita jer je prijemni na medicini sadržao polaganje testova iz hemije, biologije i fizike. Tako da sam krajem tog leta ponovio čitavu proceduru neprekidnog dvadestodnevnog učenja prva dva pomenuta predmeta, i sve one samurajske poteze koje disciplinuju mladog čoveka vodeći ga ka životu koji samo što nije počeo.

 

  



Komentari (215)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

nidza037m nidza037m 22:17 18.01.2011

Dvor Srbija

ne znam sta bih iskomentarisao, bezveze isto kao Dvor Srbija
vladanmz vladanmz 02:24 19.01.2011

A JA KAZZEM A A A ... A GDE JE BOZZUR

Alo 'de si bre Kepo nema te "ko maslaca u centru Beograda" sto Bobicka rece nedavno u nekoj emisiji na RTSu. Sta je sa njom jel prolupala? Kako nema maslaca? Ona ga je zvala puter baj d vej al da ga nema to jednostavno ne mogu da verujem... no manimo to nego vidi buduci da sam svedok i ucesnik inspirisao si me da se nadovezzem malo kon permiso por favor.

Pre no sto predjem na to zzeleo bih da pozdravim sve tvoje blogerke i blogere odavde iz dalekog Tusona, Arizona. Ovde sam na sat od Meksika gde ne da spremaju krompir - onaj meksicki krompir, skoro k'o ja... i vidi, pokusao sam i ja ovde da budem bloger, registrovao se i sve al ne daju mi da pishem jer nisam vip faca (na sta nemam primedbi). Mislim mogu da citam i komentarisao sam jednom recenicom kod jedne tu koja mi se svidja ne znas je ti ali nesto moje onako iz glave, neka moja tema - jok man nisam odobren za to... no cuti verovatno je ovako i bolje. I ne bih ja ni sad ali lepo si prizvao to vreme i buduci da si me pomenuo i poimence valjda ce(sh) u celosti pustiti ovaj malo duzzi komentar.

Pa da krenemo redom... (ta proverbija o kretanju redom ti je bila jedna od omiljenih, ko o cemu ti bi o tome kako uvek treba krenuti redom. Sladza, ali i ne samo Sladza te je obozzavala znog toga i stalno mi je govorila vidis kako Nebojsa voli sve redom sto se ne ugledas na njega malo. Secas se Sladze koja je bezzala od kuce non-stop - SLADZA e to je film... daj kazzi Shaperu da mu napisem scenario za film SLADZA kakav bre Pane e cioccolata.

Dakle pod jedan i pre svega to nije bio sako nego SHAKO (zamisli jutub klip Nikola Simic/Dragutin Dobricanin).
Potom odakle meni taj tvoj shako? Pa od vencanog kuma Makse iz Zrenjanina... on je kumovao tom kratkom braku moje Vere i pokojnog mi Stoleta i dolazio bi u Beograd tu i tamo.... a kad dodje zna se: on i Stole bi se ubijali od valjano temperirane Grashevine uz rostilj i salate natenane "kod Lovca", i tako od rucka sve do Maksinog poslednjeg autobusa bek to Bechkerek u 8. Jednom prilikom bas oko Titovog geburstaga kum Maksa je bio u radnoj poseti i zaboravio je taj svoj sako u pomenutoj kafani. Kasno uvece zvala je Maksina zzena iz Zrenjanina "dosh'o mrtav pijan bez sakoa" da pita da nije sako ostao te sam otisao i preuzeo ga "kod Lovca". Eto odakle meni taj tvoj maturski shako.

Pod tackom dva imamo ono za siromasne maturante ciji roditelji ne imadoshe dovoljno licnog dohotka da kupe svojoj deci odecu za tako veliki dan. To je tacno, govorio si o toj svojoj solidarnosti sa siromasnima tada ne samo Borisu... i to bas onako omladinski uvereno korektno jasno i saosecajno. Nisam ti nikada pricao ali S. se mnogo brinula ne samo da li ces uopste doci na matursko vece nego jos i vise zbog tih tvojih stavova, i pitala me "sta mu je jel on lud" a ja sam te branio govoreci joj kako ti eto brines za ljude kojima nije lako u zzivotu i koji su manje ravnopravni od nekih drugih i kod nas i u svetu. Ona se slagala da je to plemenito ali se brinula kako ces se ti dalje snalaziti u drustvu ako tako nastavis da razmisljas kao hipik. Dakle jesi stajao si u toj svojoj socijalnoj budnosti na barikadi ali si bio jedini koji se time medju nama maturantima "aktivmo bavio" kako bi to danas rekli.
Eeee druzze iz proslog milenijuma da sad mozzesh nesto od tih tvojih fiks ideja da umuvash u parti lajn... ma rekao bi ti mozzda al mani vragu sad nije ono tralala izvin'te nista nije bilo doba. Sad i kad bi zucnuo em nista ne bi promenio em bi obrao bostan.

Pod tackom 3 i najvazznije zasto nisi BRE napisao, zasto nisi na blogu podelio DIVAN DETALJ da si na reveru shakoa imao veliki cvet, u rupici, beshe li to bozzur kojeg si morao da stavis (ubrao prekoputa) jer je i gore na reveru shakoa bila neka fleka. Jedini si bio s velikim cvetom na reveru a to nije bila mala stavka u celoj prici! Stavka vredna "nasheg Kuste" :)
Morao si da pomenes bozzur kompadre! Dobro, mozzda ti je bilo malo neprijatno da se hvalis. Po mom misljenju taj bozzur na shakou je bio najoriginalniji aksesori svih maturanata te 1976te.

Pod tackom 4 imamo to u kucu kroz prozor, mislim samo za dushu priche kod Mishe se ulazilo kroz prozor, preko zidica i kad je neko bio u kuci. Tako su ulazili i Kule (Viktor Acimovic) i onaj Kokan iz Kaludjerice koji je za opkladu pishao s drveta u Skadarliji jedne letnje noci (oboje iz Misine Aritektonske) ... a i stric Vojche, taj plavi kovrdzavi hartbrejker. Pa i Sladza je ulazila kroz prozor. Dal je zziva? Njoj se sve ono deshavalo u sred mira a mozzes misliti kad je pocelo.

Pod tackom 5 imamo ono u vezi tvog vrednog ucenja za maturski ispit po ceo dan i noc... da svracao sam kao i uvek kod tebe ali ne secam se tog detalja da si mnogo ucio jer sam se ja tada ubrzano pripremao i za odlazak u vojsku! Cim se godina zavrsila sam sam otisao i prijavio se da idem na odsluzzenje. U opstini NISU VEROVALI kad sam usao u kanc. Dakle sigurno se ne secas jerbo si ucio ali radio sam tada i sistematske preglede i razna protokolarna ludila/celodnevni orijentiri kod stadiona na Karaburmi za sto skoriji odlazak u vojsku.
(Secas se mog odsustva? I sto nisam sacuvao ta pisma u vojnu postu 1737/2, Ljubljana! Bilo je tu svega od Selindzera do Ulle.)
Kad vec pomenuh moj vojni rok sto je Shule ministar vojske kad je Shole jedini isao u vojsku odmah posle gimnazije... mislim ko je gospodo pokazao da mu je uniforma bliska ako ne Shole a ne Shule... al ostadoh bez portfelja... i to za slovce.
Dobro ovo malo onako americka kjut shala komika za kraj.
Hvala ti na par sati povratka u vreme kojeg vishe ni...
Dal imamo nesto pod razno? Nema, dobro onda Adios.
cult cult 07:40 19.01.2011

Re: A JA KAZZEM A A A ... A GDE JE BOZZUR

Pod tackom 3 i najvazznije zasto nisi BRE napisao, zasto nisi na blogu podelio DIVAN DETALJ da si na reveru shakoa imao veliki cvet, u rupici,


he he...iz očiglednih razloga : )
al će zato sad da obavesti moderatora : )
Nebojsa Krstic Nebojsa Krstic 10:54 19.01.2011

Re: A JA KAZZEM A A A ... A GDE JE BOZZUR

Secas se Sladze koja je bezzala od kuce non-stop

Sećam se. Zub je boleo kad je jednog dana došla sa tobom i Mišom. Ja imao aspirin. Posle smo bili u dvorištu 11-te i ubacivali u koš. Onda naišao onaj tvoj ortak iz razreda što je sad astrolog u novinama. Kako se beše zove?
Nebojsa Krstic Nebojsa Krstic 11:02 19.01.2011

Re: A JA KAZZEM A A A ... A GDE JE BOZZUR

Pod tackom 3 i najvazznije zasto nisi BRE napisao, zasto nisi na blogu podelio DIVAN DETALJ da si na reveru shakoa imao veliki cvet, u rupici, beshe li to bozzur kojeg si morao da stavis (ubrao prekoputa) jer je i gore na reveru shakoa bila neka fleka.

Jeste bila fleka ali nije božur. Nego ruža. Ali to je druga priča!
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 12:24 19.01.2011

Re: A JA KAZZEM A A A ... A GDE JE BOZZUR

u dvorištu 11-te


jedanaesta? o boze, moja gimnazija, ccc
JJ Beba JJ Beba 13:22 19.01.2011

Re: A JA KAZZEM A A A ... A GDE JE BOZZUR

kakav bre Pane e cioccolata.


kakva je to filmčina
vladanmz vladanmz 13:54 19.01.2011

Re: A JA KAZZEM A A A ... A GDE JE BOZZUR

Nidza, zziveo tacno preko puta dvorista XIte, dolazio ponekad u pidzami na prvi cas onako pravo iz kreceta, kosa, glasno zevanje & protezanje na prvom casu... aaa good morning Grunf (Parushicu iz srpskog)
vladanmz vladanmz 13:58 19.01.2011

Re: A JA KAZZEM A A A ... A GDE JE BOZZUR

da da... zato i kazzem
vladanmz vladanmz 14:07 19.01.2011

Re: A JA KAZZEM A A A ... A GDE JE BOZZUR

Ceo buket prica, kaleidoskop je to, pogotovo from Mexico
mirelarado mirelarado 17:40 19.01.2011

Re: A JA KAZZEM A A A ... A GDE JE BOZZUR

JJ Beba
kakav bre Pane e cioccolata.


kakva je to filmčina


Јесте.


G r o f G r o f 10:41 19.01.2011

Znam li ja o maturi...


Stvarno, zar su ovde mature tako izgledale???
Uh....kod mene nije mogao samo žuti sako i ajd.
Frka u školi počinjala je dva meseca pre maturske zabave.
Trebalo je
-naći partnerku za maturski ples
- naučiti plesati valcer (tu tešku dužnost je obavljala profesorica muzičkog)
- naučiti studentsku himnu Gaudeamus igitur
- obići firme voljne da sponzorišu tombolu na zabavi (zarada od igra na zabavi koristila se za maturalno putovanje)
- pripremiti igre u okviru programa na zabavi, šaljiva pošta, šaljiva tombola, tombola, i sl. zavisno od inventivnosti razreda.
- nabaviti odelo ili matursku haljinu.
- ubediti roditelje da sve to izfinansiraju ( roditelji su bili prisutni na zabavi, zakupljivao se sto i svaki roditelj je obično pozvao i nekog prjatelja)

Zabava je počinjala horskim pevanjem Gaudeamus igitur i plesanjem valcera...

Neverovatno kako mi sad sve to zvuči nestvarno. Kao da je daleko tri stoleća a ne tri desetleća...u školi koju je nekad pohadjao i Nikola Tesla, koja je u ratu bila italijanska konjušnica, a posle rata Gimnazija Nikola Tesla.
mlekac mlekac 07:17 20.01.2011

Re: Znam li ja o maturi...

G r o f



Zabava je počinjala horskim pevanjem Gaudeamus igitur i plesanjem valcera...

Neverovatno kako mi sad sve to zvuči nestvarno. Kao da je daleko tri stoleća a ne tri desetleća...u školi koju je nekad pohadjao i Nikola Tesla, koja je u ratu bila italijanska konjušnica, a posle rata Gimnazija Nikola Tesla.


E, Grofe, sad si mi razresio visedecenijsku dilemu koja je glasila - kog me je andraka baka, tada vec na samrtnoj postelji, terala da ucim Gaudeamus Igitur i preslisavla korake valcera???

Umrla je mesec dana pre moje mature, pa nikako nisam stigla to da je pitam.

Sad mi je jasno. Hvala ti!
vishnja92 vishnja92 14:02 19.01.2011

200

vishnja92 vishnja92 19:52 24.01.2011

kolektivna terapija :)

i ja sam na kraju u poslednjem trenutku otisla na tu maturu (u farmerkama, naravski)
ali nisam promasila fakultet

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana