Grupa od desetak zena iz Kuršumlije, koju je okupila sedamdesetogodišnja Dragica Milanović, već su postale konkurencija najboljim molerima u gradu.
Ovo su preduzetnici (eng. entrepreneurs). Po meni, to je suština priče. To što su žene, pa još u zrelim godinama, čini priču još lepšom. Ali joj ne menja suštinu. Za Srbiju je suština da iko razmišlja kao one, da uvide da postoji tržište za njihov proizvod, i to u naizgled zatvorenom tržištu na kome naizgled nema mesta za njih, a onda i počnu da rade na svom planu. I da rade i razmišljaju na duži rok.
Ovde su dva teksta o ovome: na B92 i iz Kuršumlije.
Moleri, gipsari, vodoinstalateri, parketari, električari i ini. Noćna mora kako za građane tako i za pravna lica koja trebaju njihove usluge. Zašto noćna mora? Za Srbiju je normalno da kvalitet bude nikakav, da su rokovi misaona imenica, da cena bude proizvoljno rasteglijva kategorija, da čistoća i pristojnost spadaju u nemoguće zahteve.
Za nekoga ovo znači da je stanje strašno i da država mora nešto da uradi da uvede red. Neki zakon o molerisanju ili tako to. Za nekoga drugog, ovo znači: prilika.
Šta traže klijenti? Pristojne ljude, transparentne cene, ljude kojima je stalo do kvaliteta izvedenog posla, ljude koji pokazuju da im je stalo do vas kao klijenta.
Moleri u Beogradu za svoj posao traže 1€-2€ po m2 za krečenje i 1.5€-2.5€ po m2 za gletovanje. Za prosečan stan od 70 m2 ovo znači oko 250-500 € za krečenje i još 400-750€ za gletovanje. Sav materijal je ekstra. Farbanje radijatora iznosi 1€ po rebru. Farbanje prozora iznosi ...
Ovo je posao za 2 radnika za 5 dana. Po najnižoj ceni ovo iznosi oko 600 € ili 300 € po radniku. Za 5 dana. To je jednako prosečnoj mesečnoj plati u republici.
Kako ni jedan od majstora na ovo ne plaća nikakav porez (siva ekonomija) zarada je značajna. Naravno, zarada u odnosu na prosečnu platu u republici.
Kako je tržište u Beogradu zaista veliko, i kako su potrebe tog tržišta za ovakvim uslugama takođe velike, i kako je prilika za zaradu takođe velika, za pretpostaviti je da bi više ljudi, kao ove žene iz Kuršumlije, ovu priliku uočilo i započelo ozbiljan biznis. Biznis koji bi se zasnivao na građenju reputacije i kvaliteta, biznis koji bi nudio i manje cene, jer prostora za zaradu ima.
I ovo nekako izostaje evo već 10 godina od promena. Pristup je i dalje: oderi svakog klijenta kao da ti je poslednji.
Drugi pristup je: ne mogu ja to da radim. Najbolje da čekam neko zaposlenje u nekoj državnoj ustanovi ili državnom javnom preduzeću. Kao na primer 20 radnika Fijata koji su dali otkaz nakon samo mesec dana. Puno se radi, a malo se plaća, kažu. I kaću da su se vratili u Zastava automobili i tamo čekaju socijalni program i otpremnine. Ukratko vaše i moje pare. Ko im je samo dao tu mogućnost ????
I na kraju, kako dražava može da pomogne molerkama iz Kuršumlije? Subvencijama? Povoljnim kreditima fonda za razvoj? Povoljnim stambenim kreditima?
Ja bih predložio: smanjenje poreza na rad. Ja bih predložio da ovo bude centralna tema državne strategije za izlazak iz krize i za podršku zapošljavanju. Centralna državna strategija za smanjenje siromaštva. Centralna državna ekonomska strategija na koju se oslanjaju sve ostale strategije.
Uvođenje progresivnog poreza na rad. Prvih 15.000 dinara prihoda mesečno je oslobođeno bilo kakvih poreza i doprinosa. Sve subvencije i povoljne kredite država treba da potroši na ovo.
Time se eliminiše prednost sive ekonomije. Time se eliminiše razlog za sivu ekonomiju. Time se stimuliše zapošljavanje. To je prvi i najvažniji korak izlaska iz nevesle situacije u kojoj se nalazimo.
Zapošljavanje dolazi od privatnog sektora. Ne države. Privatni sektor otpušta ljude. Teret poreza i doprinosa je prevelik. Nalazimo se u spirali smrti katastrofalne privatizacije i mamutskog javnog sektora koji svojim teretom ubija privredu. Prekinite da subvencionišete. Smanjite porez na rad.
A za preduzetnicu iz Dragicu Milanović Kuršumlije: razmišljajte kako da proširite posao. I ostatak Srbije treba firmu kao što je vaša. I gledajte kako da u posao uvedete i prijatelje, bližu i dalju rodbinu, poznanike. Vredne ljude koji se ne boje posla. Ako vam trebaju saveti i pomoć, ja ću vam ih pružiti besplatno. Srbiji trebaju ljudi kao što ste vi. A i soba moje kćeri vapije za krečenjem.