Znate li onaj kad posle zemljotresa u nekoj nerazvijenoj zemlji počne da stiže pomoć. Kamion ćebadi-hvala. Vagon konzervi-hvala puno. Šleper montažnih kuća-simbol trajnog prijateljstva naših bratskih naroda. Bespovratna finansijska pomoć-znaćemo da pamtimo ovaj gest krucijalne pomoći u ovako teškom trenutku. ....Šleper motika i lopata-hvala lepo niste morali.
Tako mi se sve nekako čini zajednička ( nekoordinirana, nadam se) reakcija DSS i LDP/LSV na parafiranje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Moji dobro obavešteni izvori mi kažu da je Tadić pogrešio što nije pustio Koštunicu da parafira sporazum, i ja se skroz slažem. Ovako, bez obzira na svu radost nuclear Bože, samo parafiranje kao da se nije i desilo. Sećate se pika koji je u javnosti imala pro EU opcija kad nam je data pozitivna Studija izvodljivosti? Nešto ga sad nema, pa na to upozorava i Sonja Liht. Verovatno zato što se Koštunica ne raduje, pa shodno tome ni mediji, što oko studije izvodljivosti nije bio slučaj, busali su se u grudi onoliko. No, Sonja Liht bi morala a da se pita da li tu možda ima i njene/DS odgovornosti ali i više potrudi da primerom pokaže političkoj eliti kako se prepoznaje evropska volja naših građana tako što bi prestala da ignoriše političke predstavnike 240 000 birača koji su vrlo eksplicitno za EU, te da upozori Tadića da je jedna foto op možda manje bitan od toga da Koštunica preuzme „odgovornost“ za evropske integracije, ma koliko mu sve očitije bile mrske ako već sa njim i dalje kohabitra i, takođe, previđa spomenutih 240 000 glasova. Ili to ili da je u Brisel poveo one za koje ja smatram da su takođe zaslužni za pomenuti paraf. Ono jest samim postojanjem i solidno mlakim delovanjem na samom polju EU integracija, ali opet.
Sećam se jednog prolećnjeg izlaganja Vesne Pusić, tipa kad je Hrvatskoj krenulo oko EU integracija. Vrlo jasno i logično-ne samo onog trenutka kad se neko prvi na političkoj sceni Hrvatske izjasnio da mu je to prioritet već u trenutku kad se i onaj poslednji koji se lomio izjasnio, takođe, i kad su se formirala dva jasna tabora.
Cela igranka oko NATO bila je oko EU u stvari. I ne bira Srbija između EU i Kosova, već između EU i Rusije. I nije Koštunica tu ni kriv ni glup, sa aspekta njegovih političkih interesa i geopolitičkih trendova, pogledajte sta o saradnji pojedinih EU zemlaja sa Rusijom kaže novoosnovani ECFR. Glupi ćemo biti mi koji ne možemo da se usaglasimo oko toga jesu li nam evropske ( ajde da tu počnemo) integracije prva tačka na agendama interesa ili ne i koje su to sve tačno političke i druge organizacije oko toga slažu.
Evo delova novog bloga Geralda Knausa, direktora ESI ( da li ste link ESI pronašli/tražili na nekoj od formalno pro EU stranačkoj web stranici...verujte mi na reč bitni su) u kome pokušava da „explain the paradox of Serbia (so much potential, and so much waste of it at the same time).” Procenite sami kako sve gubimo, to jest koliko plaćamo „pobede“.
'Belgrade, October 2007. I arrive in Belgrade to give a presentation at the 7th Serbian Economic Summit. The summit is interesting: initially some 450 people, 10 cameras, apparently huge interest. It takes the man reading out the welcoming speech of prime minister Kostunica about 30 seconds to make the transition from welcoming potential foreign investors to underlining the importance of the Kosovo issue. Later the foreign minister of Serbia tells the audience that in case of a recognition of Kosovo independence “all bets in the region are off”. This dramatic warning strikes me as a strange way of reassuring potential investors that Serbia deserves their attention. By that time the room has emptied and the audience has fallen to less than 100. The foreign minister, Vuk Jeremic, young, western educated and speaking with a strong American accent, is a member of the Democratic Party. If he argues like this, I wonder, what about the rest of the political class? It is a question I will pose to many people in the coming two weeks….
The appropriate joke circulating in Belgrade is this: Kostunica is like the man standing in front of a coffee machine throwing in money and getting out coffee cup after coffee cup. After doing this thirty times and standing surrounded by all his purchases somebody in the queue behind him asks when he is going to stop. Why should I stop, the man responds, just when I am winning? (one might add: regardless of how much it might cost and what to do with all the cold coffee afterwards).'
Čula sam ovaj vic u PnC /originalnoj verziji kod nas u kancu ima tome onooolikoooo i još je aktuelan. Boli. I nije meni problem što će Koštunica radikla bez kofeina, možda, da se OD od kofeina, pa će da ga naslede radikali sa kofeinom, već što ne vidim da pro EU Srbija uspeva da generiše protivotrov, a ima je toliko koliko tvrdi Sonja Liht. Čini mi se da je zadnji čas da se Tadić istera na čistinu. Njemu se može da kohabitira sve dok mu neko ne počne jasno dihat za ovratnik oko EU a ne oko toga ko je čiji naslednik, i ko sa kime ledolomi. U ostalom nije li čalnstvo u EU dobar način da se razbiju monopli, a ubrzane integracije najbolji način da se uradi još toliko toga što nedostaje.