Dragi moji blogeri,
Rastacemo se na neko vreme,ne nije strajk(Vasovic) niti neki drugi razlozi (D.Nedeljkovic),vec to sto je mene vaspitalo da ako radim za jedno firmu,onda joj u potpunosti pripadam.Secate se,dosao sam medju vas kad sam se razveo od predhodne ,a sad odlazim jer sam sam se vezao za novu.Ne bi bilo korektno da radim u jednom mediju,a ovde koristim prostor koji pripada drugom mediju- B92. Prijalo mi je malo da ne radim.U medjuvremenu bilo je mnogo prica,traceva,novinskih natpisa,po njima sam bio priman,pa nisam,nudilo mi se mnogo i nista.Jedino sto sam znao,sto veci izazov,veca je sansa da prihvatim nov posao.
I odlucio sam.Prihvatio sam poziv generalne direktorke(direktorice) javnog servisa RT Vojvodine i njenog tima da im pomognem da ova kuca ponovo zasija starim sjajem,i da postane javni servis kakvog Vojvodina zasluzuje,.Dobra TV i dobar radio.Za ovih par dana osetio sam da takva energija u mom novom radnom okruzenju postoji.
Izazov velik,ali sta je bio jezicak na vagi.Nesto sto sam samo citao po novinama,ali nikad nisam ucinio do sada.Da radim u jednom gradu a zivim u drugom.Uvek sam zavidio nekim mojim prijateljima Englezima koji su ziveli po 30-40 milja van Londona i “komutirali” do posla.Ideja mi se jako dopala.Zivis u Beogradu,a radis u Novom Sadu.I nije tesko,brze stignem do Njega,nego do moje majke koja je u drugom delu Beograda.Bio to voz,autobus ili auto,ujutru mi “uspricaju” Gorica i Dragan malo pozitivne energije ,pa cujem vesti,pa eto i namrgodjene Dace.Sve cujem i spreman za posao.
Novi Sad i ja se za sad bojazljivo gledamo preko plota.I ON i ja smo mnogo stari za ljubav na prvi pogled.Nepoverljivi smo.Mnogo smo preturili preko glave.Ispitujemo se,merkamo ispod oka...Procenjujemo jedan drugog.Sta nam se svidja a sta ne.Danas sam bio u Gradskoj Skupstini u svecanoj Sali.Tu mi se ON malo pokazao,ali ne dovoljno,kao neka “frajla” samo da me zaintrigira.Resio sam ovih dana da mu udjem pod kozu,vozicu se gradskim autobusom po gradu.To mi je tajni plan,od kog ON ne moze da se odbrani.
Za sad me nije odbio.Na uskim trotoarima,kad se mimoilazim sa Njim (ljudima),pogleda me i kaze:”Dobar dan”.Kad sam prve veceri zalutao i pitao GA (jednu gospodju) kako da stignem do tacke B,objasnivsi da mi je prvi radni dan,ON(gospodja) mi je zazeleo dobrodoslicu i sve najbolje.
Bice to interesantan put,misteriozan,gde cemo folirati jedan drugog,polako otkrivati medjusobne tajne i stvarati naze,zajednicke.Nece biti lako,ja brz,ON odmeren,i pomalo spor..
Ako me uskoro ponovo vidite na blogu,znaci da nismo uspeli.Ali ne verujem.Ja sam optimista.
PS:Hvala na druzenju,bas sam se lepo proveo ovde na Blogu
PPS:I da "zlorabim" Blog,ako neko ima ideju.bilo kakvu,nema glupih ideja ,samo napred sto vise ideja moj pos'o ce biti laksi