Jednog dana,izadjem ja malo ispred zgrade da prosetam psa. Zgrada inace ima 11 spratova. I tako, stojim pokraj travnjaka i posmatram zvezde na nebu. Ne pisem poeziju, stvarno je bilo tako. Kad nacas, cujem neki zvuk kako sa visina dopire do mene, onako ostar i pistajuci,kao kad nesto velikom brzinom pada i probija se kroz vazduh. Jos nisam stigla ni da pomislim sta li je, kad ono, pored mene fljusnu tetrapak od soka sa kojecime (kore od pomorandzi, ljuske od jajeta i bog-te-pita cime jos) , i raspade se u param parcad. Pomislih: " Pa, i nije tako lose, mogla je da bude neka stara serpa, ili u najgorem slucaju- stara felna od trabanta". Prezivela sam bombardovanje '99, ali ovo svakednevno komsijsko, bas i nisam sigurna da hocu. Eto tako se danas resava problem bacanja smeca, zasto bi neko silazio liftom (sta bi tek bilo da nema lifta) do kante za smece, kad moze samo da pruzi rucicu kroz prozor i zafrljaci sve sto je visak. E, onda ja resim da se pomerim malo,ne bih li nastradala, kad evo iznenadjenja - sa druge strane zgrade ,tacno u ravni sa komsijskim prozorima, lezi jelka od sam-bog-zna koje godine, onako sva jadna i osusena, sa sve onim stalkom za odrzavanje. Eto, nase naselje je puno neotkrivenog blaga, poterbno je samo prosetati okolo, i ko zna, mozda jednog dana ugledam neispravnu ves masinu, ili pak starinski krevet - a komsije ce sigurno naci nacina da i to proguraju kroz prozor. Nadam se da se necu zateci u tom trenutku ispod njihovog prozora