Idu dva coveka (u vicu originalno cetinjanina) ulicom, prilazi im stranac i pita (dok ga oni sve vreme tupo gledaju):
do you speak English?
parlez-vous français?
sprichst du Deutsch?
parli italiano?
hablas español?
Na kraju se covek okrete I ode.
Prvi:
-Jel vide ti koliko ovaj stranac govori jezika?
Drugi:
-Sto?! Jel mu to nesto pomoglo?
Mi Srbi smo poznati po tome da smo uspeli da iz zemlje izbacimo sve ono što valja. Uspeli smo da izbacimo Nikolu Teslu, Mihajla Pupina, kralja Petra II Karađorđevića, Stanka Subotića, Miru Marković, Bogoljuba Karića, čak i Kosovo. Hvala Bogu pa se neki od njih vrate u otadžbinu, kao što su Vuk Jeremić, Zoran Drakulić, Radovan Jelašić, Božidar Đelić, Strongman, Milan Panić... Nažalost povratnika je malo.
Pošto kao narod ne znamo svoju istoriju, i od učiteljice života ništa nismo naučili, mi ponavljamo greške iz prošlosti i teramo iz zemlje one koji najviše vrede. Ovoga puta na tapet je došao naš najtalentovaniji teniser i prepoznatljivo lice skoro svih reklama, Novak Đoković. Nije bilo dosta što smo ga prvo oterali u Monako, koji je relativno blizu, nego ga sada teramo u daleku i mrsku nam Ameriku.
Gradonačelnik Jagodine i narodni poslanik, Dragan Marković Palma, primljen je sinoć u Opštu bolnicu u Jagodini zbog jakih bolova u predelu stomaka i neprestane dijareje. Njega je odmah po prijemu, lično pregledao direktor bolnice dr Darko Miletić koji je ustanovio da je u pitanju trovanje. Nakon dodatnih analiza došlo se do rezultata da je u pitanju trovanje Zelenom kafom, koju je Marković konzumirao u preteranim količinama.
Ugandski pastor Martin Šempa prikazao je u svojoj crkvi gej pornić nakon što je policija zabranila njegov marš nazvan „Ubij homoseksualce". Ovaj nepravedno zabranjeni marš motivisan je članom 5 Zakona o božjim zapovestima koji glasi: „Ubij bližnjeg svoga".
Premijerna projekcija filma „Ovaj jede penis drugog muškarca" organizovana je u prepunoj crkvi u glavnom gradu Ugande Kampali. Film je videlo više od 300 ljudi, koji su bili oduševljeni onim što su videli. Sav prihod od prodatih ulaznica otišao je za organizovanje manifestacije „Lov na homoseksualce".Nakon projekcije Martin Šempa se izvinio publici, jer režiser ovog filma nije bio u mogućnosti da dođe u Ugandu i da porazgovara sa publikom, i dodao: „Najveći argument homoseksualaca je da ono što se radi u privatnosti nije ničiji problem, sada znate šta oni rade u svojim spavaćim sobama."
Mene je ova obrazovna misija pastora Martina Šempe duboko dirnula i dala nadu u bolje sutra. Iskreno se nadam da će se ova misija uskoro proširiti i na naše prostore. Očekujem od srpskog Martina Šempe, Žarka Gavrilovića, i Ministarstva vera, koje svakodnevno bombardujem pismima, da učine sve što je u njihovoj moći da gej pornići uđu tamo gde im je i mesto. U crkve.
Počela druga sezona serije The Gang Bang Theory u rekonstruisanom sastavu.
Milan Nikolić
Pitanje "Šta ćeš ovde?", do juče ispisano na bilbordima na kojima se reklamira Megatrend Univerzitet, nije nimalo besmisleno. Kako izgledaju oni koji se to ne pitaju? Da li ih ima i izvan Parlamenta? Ko su ti, retki srećnici, koji o napuštanju Srbije razmišljaju samo kada biraju destinaciju za godišnji odmor?
Recimo, to bi mogli biti predavači na Megatrendu. I asistenti pride. Plus zaštitno lice. Utisak je da
Parada ponosa u Beogradu ne treba da se održi jer postoje bezbednosni rizici za građane i policiju, ocenili su predstavnici Nezavisnog policijskog sindikata Srbije na konferenciji za novinare.
U ovom trenutku ne treba da se održi Parada ponosa, naglasio je predsednik tog sindikata Momčilo Vidojević, jer, kako je istakao, postoje najave da će doći do incidenata sličnim onima na prošlogodišnjoj paradi. On je podsetio da je tada povređeno više od 140 policajaca.
S jedne strane apsolutno razumem policajce, jer kao i svi ne vole da imaju poteškoća na poslu i da se preterano cimaju, ali s druge, posle ovih izjava se pitam čemu služi ta policija? Da primaju plate, da se goje i maltretiraju građane kad im je dosadno?
Ove šizofrene izjave pokazuju koliko je naše društvo bolesno i trulo. Policija, kojoj je posao da štiti građane, javno saopštava da je nesposobna da ih štiti i da će doći do incidenata. U tim izjavama se vidi da policija i ministar Dačić godinu dana nisu radili svoj posao. Vidi se da su godinu dana mazili, negovali i gajili huligane. Vidi se da Srbija više voli huligane koji pale, razbijaju i uništavaju Beograd nego pedere i lezbajke.
Često se pitam da li bi i nas voleli kad bi nekome polomili zube, razbili glavu i opljačkali fancy butike u centru?
Ono što je najveći problem jeste da nijedan političar, ni ministar, ni policajac nije upozorio huligane da će dobiti svoje ako opet izađu na ulicu. Nijedno udruženje roditelja nije apelovalo na roditelje huligana koji su branili svoju decu i protestovali ispred suda da ove godine obuzdaju svoju decu da ne uništavaju Beograd. Ne, to nismo niti ćemo čuti, samo smo čuli apele na organizatore parade da od iste odustanu i da treba da sede u svoja četiri zida.
Ови бију, а жене ни гађају с јајца. Све ми усраше капут. Она моја Косара неће да ме верује да сам бил у Београд у демонстрацију за Милошевића. До мене, Циганин Најдан исто сав усран, а с јајце га погодили у око да га исћораве, а он ради у фабрику "Бајрам"; прави мотичице и секирчићи. "Јеба ти Милошевића, ће ме ишћораве због њега!! Јеба ти и дневницу и суву рану! Зајеба ти мене, Драгане, да пођем с тебе да изгинемо овди!" Ја му кажем: "Ћути, Најдане, ако смо у окупацију преживели Бугари и Немци, ће преживимо и Београђани! Важно је да ми не ударамо!" Јел онај Бошко поштар поче да им враћа тепање па га још више тепаше. Не мож сас њи кад их има много ко Шиптари. И мало што ни тепаше него ће ни воде код Драшковића да ни "покрсте". Водише ни поред Скупштину што ју је још мајстор Аца правијо, кад тамо, уфатили шефа на СПС из Бамбурек па га учу да плива у фонтану, а сувомразица. И овај из Бамбурек научи се да плива. Плива, испред Маркса и Енглеза. Па казујем на Најдана Циганина: "Видиш ли да од лоше и полоше. Нас су само тепали, а овај из Бамбурек ем бијен, ем мора да плива у децембар на сувомразицу!"
Pre neko vece sam, posle pedest godina, ponovo bio na "daskama koje zivot znace".
Kao dekor, naravno...poluVIP mesto za totalno neVIPersonu...ali, taster za flesbek...
Moja razredna, nastavnica Srpskog, bila je, za ono vreme (druga polovina pedesetih proslog veka) prilicno egzoticna pojava; nosila je sareno, preovladjujuce crveno, sminkala se diskretno, karminisala usne preferiranom bojom, manje diskretno. Sad, kad ovo pisem, podseca me na Dzuliju Roberts iz boljih dana...i, secam se, i kosa joj je imala neki crvenkasti odsjaj...sjajna kombinacija sa zelenim
Ulazim u samoposlugu. Sa maskom. Prezam. Dohvatam plastičnu korpu. Gledam levo-desno. Čuvam se od svakoga. Svakoga čuvam od sebe. Tek nekolicina ljudi, jer onamo, na vratima stoji bezbednjak i pušta samo određen broj njih. Zamišljam kako me drška korpe ne dodiruje, nego lebdi unutar kružno oblikovanog položaja šake, onog položaja šake koji se obično zauzima kad se stvarno drži korpa. I dalje vežbam disanje, kao da po prvi put nosim masku. Razgledam, kalkulišem, raspet između cena, minimalnog broja potrepština i težnje da što pre završim i šmugnem odatle, tako povećavajući šanse da zaštitim druge od sebe i sebe od drugih.