al ne znam koliko.
Nikad ovako dugo nisam čekala račun, tačno se brinem da mu se nije nešto desilo
Jedna ZEN pričica koju ste verovatno nekad čuli ili pročitali. Da bismo učvrstili gradivo, ponoviću je.
Sede učenici prekrštenih nogu ispred Zen učitelja i postavljaju mu pitanja. Jedno pitanje glasi: Šta je najskuplje na svetu? Učitelj odgovori: Crknuta mačka. Učenici začuđeni izbuljiše oči! Jedan se usudi: A zašto? Zato što joj niko ne može odrediti cenu, odgovori Učitelj.
Ima jedna zemlja u kojoj sve i svi imaju svoju cenu, mada bi po meni bilo bolje da crknu pa makar bili najskuplji na svetu.
- Bilo bi bolje da si me kresnuo nego što mi pišeš pesme...
- Izvinite gospođo, kao prvo pesmu nisam napisao vama nego onako...
- Nisi?
- ...kao drugo radije bih kresnuo vašu ćerku...
- Ali ja nemam ćerku, imam sina...
- Dobro, može i sin.
gost: alselone
Spletom srećnih okolnosti, prvu deceniju poslovne karijere obeležila su mi putovanja mada i danas par puta godine posećujem sajmove ili klijente.
Prvo putovanje je bilo za Minken. Gde će Srbin prvo nego u Njemačku. Završio sam faks, našao oglas na netu za posao u jednoj velikoj nemačkoj firmi iz Regensburga, poslao CV „na blanko“ i pozovu me. Uplate mi kartu i ja kao pravi balkanski zelenbać pitam „a kako ja da dođem kada nemam papirnu kartu, šta da dam kondukteru“. Tu mi objasne da se samo javim na aerodromu i dam pasoš
Omne animal triste post coitum, veli stara latinska izreka. Pre no što se pozabavim ljudskim rodom koji je takođe animalnog porekla, moram reći da od malena pamtim tužan izraz na licima pasa koji se posle sparivanja, još uvek spojeni, vrte u krug ili mužjak vuče na jednu stranu, ženka na drugu ili jače vuče slabije. Taj izraz je zaista triste! Izgledaju kao da su skrivili nešto, uši su im pognute, tužno molećiv pogled, dirljivo za gledati a pomoći nikako.
U životu sam se nagledao koitusa petlova s kokoškama, vrabica i vrabaca, golubica i golubova, konja i kobila, bikova i krava, nerasta i prasica, čak šimpanza ali nigde ne videh to triste, naprotiv, kokoška bi se, što bi rekao Branko Ćopić, razrakoljila, otresla perje i nastavila da čeprka po bunjištu ili već gde ne, pevac zvani horoz bi kukuriknuo iz sveg glasa uz mahnito mahanje krilima...
Izložba bila otvorena, danas došao trenutak zvani momenat, da se izložba skine jer joj sledi druga izložba koja će biti otvorena sutra. Četrnaest dana prohujalo s vihorom!
Pripremim kod kuće trake flis papira da bih njima prekrio obostrano lepljivu traku kojom sam lepio crteže na zid. Ponesem makaze, male i velike koverte (kuferte, ko više voli J) i mapu (veliki kofer od plastike, dimenzija 105 x