Izložba bila otvorena, danas došao trenutak zvani momenat, da se izložba skine jer joj sledi druga izložba koja će biti otvorena sutra. Četrnaest dana prohujalo s vihorom!
Pripremim kod kuće trake flis papira da bih njima prekrio obostrano lepljivu traku kojom sam lepio crteže na zid. Ponesem makaze, male i velike koverte (kuferte, ko više voli J) i mapu (veliki kofer od plastike, dimenzija 105 x 75 x 5cm) gde ću smestiti skinute crteže.
Uđem u Galeriju, bardan Maestro, čujem Vladin glas iz susedne prostorije, on već skinuo dvadesetak crteža, iseckao odgovarajuće papiriće, lepi ih na lepljivu traku na pozadini crteža i slaže jedan na drugi. Osećajte se kao kod svoje kuće, kaže mi, sami sebi skuvajte kafu, ja radim, zauzet sam i ceri se. Iz mape izvadim trake flis papira i dam mu, da ne trošiš taj papir. Ok, kaže, neće ti biti teško da skuvaš kafu, ovo mi baš leglo. Skuvam kafu u kuhalu, kako se složismo da zovemo crveni plastikaner s drškom i gajtanom za uključivanje u utikač. Dolijem malo mleka i sednem preko puta Vlade. Bio sinoć jedan tvoj ortak...kako se zvaše...kaže, šta je ovo na plakatu, šta se folira matori, treba da piše Đani! Grof, nasmejem se, on je ostao jedini živ od svih koji su me zvali Đani a bogami i ja sam ostao jedini koji njega zove Grof. Al' ima spiku, jebote, pričao mi Mornar kako ga je preveslao kad su se prvi put sreli, posle sam mu pružio ruku, kaže Mornar, alal vera Majstore! Ma Grof je sad mala maca kakav je bio, smejem se.
Evo me, stigao sam, na vratima se pojavljuje Đole, Đorđe Arnaut, odličan i poznat vajar i dobar mi drugar. I on unosi nekoliko skinutih crteža. Jebiga, nastavim da pijem kafu, prekrstim bolane mi noge i pušim. Vlada ustaje, izlazi i vraća se sa još pet, šest crteža, za njim Đole isto tako, gde da ih stavim? Gde ste, čujem Milošev glas, ustajem, izlazim, ti skini ove velike pod staklom, kažem mu. Ostavite nešto i za mene, stigao je i Vlada Ristivojević, umetnik par excelance i odličan mi drugar.
Nema ništa lepše nego skidati izložbu, smeje se Đole. Kad ga skinemo, pijemo još po jednu kafu, G-din Ristivojeviću ne pada na pamet da sipa vodu u kuhalo, zna to će Vlada kome ništa nije teško a osmeh mu je večito na licu.
Dok dlanom o dlan, crteži uredno spakovani u mapu, ranac na levo rame, mapu u desnicu ruku i: Skinusmo te dok si trepnuo, smeju se, sedaj da popijemo kafu i znaš, kažu Vlada i Vlada, mogao bi da napišeš blog, Kako su me skinuli drugari i crkoše od smeha!
Smejao se i ja s njima ali negde duboko zapretano u meni, skidanje je izazvalo trunčicu tuge!