Gost-autor Voki Vasić
Забрањена је продаја и конзумирање алкохолних пића у спортском објекту и на удаљености до 1 километра од њега у Београду, Крагујевцу, Нишу и Новом Саду, а у осталим местима до 300 метара, за време одржавања спортске приредбе и три часа пре и после њеног завршетка
Члан 18 Закона о спречавању насиља и недоличног понашања на спортским приредбама
Прошле седмице преминуо је Драган из биоскопа. Тај је биоскоп, причало се, имао највеће платно у СФРЈ до изградње Сава центра. Биоскоп Звезда у Бору.
Драган Стојановић (1942–2013)
... osim svog genija...
Rece jednom jedan irski pisac i pesnik, a usput promrmlja i jos ponesto...
Četvrtak, i, kao što ste navikli - družite se sa anonimnim_autorom.
Posle skoro dva meseca, konačno kraj ove priče o Eriku Krvavom. Od iduće nedelje, vraćamo se Friji i Un.
Spolja su dopirali zvuci borbe i jauci umirućih. Uskoro krici nadjačaše zveket metala, što je značilo da je Sigvratova vojska konačno sasvim razbijena i da sada saveznici love poslednje preživele i pogubljuju ih. Nekoliko minuta kasnije i to se utiša. U prostoriju gde su Erik i Nim držali posmrtnu stražu nad telom Vilin-kralja uđe Snori Rutavi praćen nekolicinom vilenjaka.
Poreklo melanholije starije je od nas, jer od kako ima zalazaka
i vetrova novembarskih, verovatno od tada ima i melanholije.
Svaka je svadba nedeljom tuga koju ne vide okićeni. Sutra tek
devojka od juče, sa prozora na koji nije navikla, gleda svet.
Ma kako da ga voli, Njegov dolazak je korak tuđinca!
I tek što ga usvoji i udahne, i u njegov dremež siđe gola,
Rat polomi kapiju i crepove, i okna bistra. Posle:
dugo godina ona pokriva kaputima decu, i na onom istom prozoru
čeka tavna i gorka.
Al spazi i kako tuđi vojnik pokazuje fotografiju
Dok budem mirovala, povemeno ću ustupati mesto drugarima cikloputnicima koji nemaju autorsku opciju na ovom blogu. Uslov je da tekstovi budu zanimljvi i elementarno pismeni, te da mi se dopada i napisano a i autorova ličnost :-)
Moj prvi gost autor je: Zastupnik
Po rekama i banjama naše zemlje ponosne, 1. deo
Posle prvih desetak dvadesetak pređenih kilometara, kad se savlada početni umor, svakog biciklistu uhvati osećaj ushićenosti jer noge same okreću pedale, a pred očima
Tekst i ilustracije: Voki Vasić
Tražeći nešto drugo u sanduku na tavanu, za ovu priliku preobraženom u unutrašnjost velikog kreveta, našao sam meni (Menu) svečane večere jednog važnog međunarodnog naučnog skupa o zaštiti pernate divljači, održanog u jugoslovenskoj Ljubljani pre tačno pedeset godina. Ja skupu naravno nisam prisustvovao – bio sam student tek četiri semestra. Ali učestvovao je moj neslužbeni učitelj dr Sergije Matvejev, Broj Jedan YU-ornitologije. U stvari, povremeno sam kao student odlazio kod njega na razgovore u tadašnjem Biološkom institutu u barakama u ulici 29. novembra broj 100 i strasno čitao sve što je napisao.
(ili On the Far Side of the World)
Za one koji prate - nastavak, naravno i najsrdačniji pozdrav od Autora...
Lepi vilenjak prevrnu očima i uhvati se rukom za čelo ukočivši se u pokušaju da zauzda plimu nadolazećeg besa. Zbilja se mnogo trudio da sa svojim štićenicama ne ulazi u rasprave oko ljudskih tabua. Znao je kako takve neplodne svađe mogu unišiti njihovu krhtku, tek stvorenu zajednicu. Morao je ljudskim kćerima dati vremena da se naviknu na neobičnosti vilinskog sveta.
- Ej, to boli! - reagova Frija na udarac laktom kojim je govornica htela da prekine njeno pospano cerekanje.
- Dosta! Još će te se tu u vreći i potući - oštro reče Kju, podigavši jednu ruku, više da skrene pažnju na sebe nego da nekoga uplaši.
- Sada ću vam lepo objasniti sve u vezi toga. -