The Serbian prime minister told AmCham this last week, so it MUST be true. Maybe the post-crisis period started on that morning and I was just too sleepy to notice.
Up until recently, we had only been in the POST-TRANSITION. We would use the word post-transition because it would indicate that there is still a little clutter lying around in the corners from the transition period. In fact, until it is all clear up, we might say that we are actually still in the transition but we have been so many years in transit that post-transition feels better. Maybe this is the pre-post-transition. Likewise the crisis. Pre-post-pre-crisis.
AleXandar Lambros
Nije mi običaj da bistrim dnevno-političke teme. Prosto, nema se šta reći. Muk je jedini mogući komentar. Hiperinflacija besmisla učinila je da svaka reakcija bude tek samo tužan jauk ugnjetenih koji zamire i pre nego se otme. Lišen svake oštrice i težine i mogućnosti bilo kakve relevantnosti, može da posvedoči samo o bezizlaznosti situacije. Ne pomaže ni ležanje po prugama, ni samosakaćenje, ni to što su Srbi sami sebe osudili na kolektivno samoubistvo odlukom da se više ne razmnožavaju. Kapsulirajte se u sopstveni svet, to je sve što možete da uradite, ovde je očajanje metastaziralo toliko da sve vonja na trulež i smrt. Kao i reke nam po kojima se belasaju prevrnuta telesa crknute ribe a priobalna flora se guši u nanosima plastike i smeća.
AleXandar Lambros
Nerado se upuštam u pisanje posta koji se može smatrati političkim u ovo predizborno vreme.
Ali , evo pišem pa šta bude da bude.
Proveo sam neko vreme ( mada ne mnogo , moram da priznam) pokušavajuci da nadjem neku statistički relevantnu korelaciju izmedju ko je bio na vlasti u Srbiji u neko poslemiloševicko vreme i osnovnih ekonomskih parametara kao GDP growth, nezaposlenost,broj novih škola, strana ulaganja itd i nisam našao ništa (
- Brate, ja godinu dana sa drugom pravim sajt, svake subote po šest sati. I radimo ozbiljno na tome i nikako da završimo, a relativno je jednostavna stvar u pitanju, ali tu ima toliko sitnica, toliko gluposti koje se pojavljuju taman kad pomisliš da si sve rešio, pa pišeš program ponovo, prepravljaš, pa se pojavi nešto drugo... A onda ti dođu sa pričom: dva drugara završili faks, iznajmili garažu i napravili za godinu dana najmoćniji pretraživač na svetu koji do danas nije ozbiljno menjan, samo ga dopravljaju... I to kad? Pre 15 godina! Koje su to priče... -
Ствар са цензуром и аутоцензуром је компликована јер се тешко доказује. Између осталог и зато што се томе приступа букачки и несистематично. Раширило се веровање да се ништа не може урадити без буке и притисака. Незгода са протестима, народним иницијативама и хештаговима је у томе што имају своје иницијаторе оличене у појединцима
Мрђан Бајић: Радничка класа иде у рај
...na vrhu igle.
Pre neki dan čitam u londonskom FT-ju (Financial Times) Samuel Brittana na temu naglog opadanja vrednosti američkog dolara. Nije mi sam dolar tema nego dva fragmenta iz Brittanovog teksta:
- Jedan o tome kako probleme često ne rešavamo nego jedan problem transformišemo u drugi
- Drugi o tome kako ponekad problem najozbiljnije prirode treba prepustiti heuristici da ga reši (on kaže "markets", ne sećam se konkretne fraze ali se od čoveka njegovog kova problem retko ostavlja tek tako na "milost" i "nemilost" heuristike (stariji, vrlo obrazovan gospodin, često savetnik britanskom trezoru-ministarstvu za finansije)
Za one koji ne čitaju ekonomske tekstove ni u najslobodnije vreme, ili najamaterskijem maniru, naglo opadanje dolara je povuklo i valute vezane za dolar, kineski yuan, npr, pa su mnoge druge valute postale preskupe, zemlje koje ih koriste manje kompetitivne na svetskom tržištu.