Društvo| Mediji| Tehnologija

Oblak privatnosti

mladen.mladen RSS / 22.07.2009. u 20:52

- Brate, ja godinu dana sa drugom pravim sajt, svake subote po šest sati. I radimo ozbiljno na tome i nikako da završimo, a relativno je jednostavna stvar u pitanju, ali tu ima toliko sitnica, toliko gluposti koje se pojavljuju taman kad pomisliš da si sve rešio, pa pišeš program ponovo, prepravljaš, pa se pojavi nešto drugo... A onda ti dođu sa pričom: dva drugara završili faks, iznajmili garažu i napravili za godinu dana najmoćniji pretraživač na svetu koji do danas nije ozbiljno menjan, samo ga dopravljaju... I to kad? Pre 15 godina! Koje su to priče... - tako je govorio Zoran ovog maja.

Nekako se tih prolećnih nedelja mnogo pričalo na slične teme: udar na PiratBay, njihov ulazak u Evropski parlament, a pojavila se i inicijativa koja kaže da bi države, radi povećanja bezbednosti, trebalo u potpunosti i otvoreno da preuzmu kontrolu nad Internetom...

Naravno, Google je bio u centru svih zbivanja: ljudi iz upravnog odbora kompanije koji imaju stolice u savetu za bezbednost SAD il tako nečem, direktno u vezi sa Ministarstvom odbrane SAD, monopol nad informacijama koje Google prodaje kompanijama (statistika njegove pretrage najbolji je pokazatelj raspoloženja i interesovanja ljudi - dakle stanja na tržištu), zatim objedinjavanje YouTube-a, Facebook-a, Gmaila, pretrage i pretraživača Google Chrome, pod jednu kapu, nedavno i najava novog Chrome operativnog sistema, i sve prateće vesti.

U prateće vesti spada privatnost korisnika (velika prolećna tema 2009. godine), potpisivanje (I agree) da Ministarstvo odbrane SAD ima pravo na korišćenje informacija iz Gmaila, čuvanje svih naših (i obrisanih) mailova na serveru, pristup informacijama sa Facebook-a o prosečnom korisniku Interneta (religija, godine, interesovanja...), itd.

Ovo su sve poznate ili lako dostupne informacije. Moguće je da je ovo samo vrh ledenog brega, ali to sad nije važno. I kada bi nadgledanje svojih podanika usavršili do krajnjih granica, pa čak i kada bi ozbiljnije počeli da se koriste rezultatima praćenja (npr. Facebook već svako malo služi kao mesto za otkrivanje nezakonskih radnji), svega ovoga ne bi trebalo da se plašimo, možda čak ne bi trebalo ni preterano angažovano da se bunimo protiv toga.

Razloga za osmejak i nastavljanje svojim putem je mnogo, a čak i najveći idealista, ako ima imalo mozga, treba da zna da je pobuna osuđena na propast. Ima i tih pobuna koje su osuđene na propast ali dugoročno donesu neke promene, međutim ova nije od tih... Zašto?

Prirodno je dirati se... a podrazumeva se da to svi rade

Pravo na privatnost ne predstavlja antipod njihovoj želji/pravu na sopstvenu privatnost. Moramo razumeti da su momci prosto vlasnici naših života, tj. mi smo realno njihova svojina (prostornim planovima, cenom stanova, porezima, industrijskim zonama pomeraju nam staništa, platežnom moći roditelja, izdvajanjima iz budžeta određuju vrstu i stepen obrazovanja - čik da vas vidim da tražite mesto u kulturi ili istraživačkim delatnostima, itd), mada, iz mog ugla, biti vlasnik gomile šljunka i nije bogznašta - ima izvesnu vrednost, roba je neophodna, ali više nego neugledna i dosadna.

Suprotstavljanje, koje se zasniva na istom principu na kom počiva ono čemu se suprotstavljamo, nema realnu snagu da se suštinski postavi na suprotnu stranu od svog protivnika. Oba su u istom ringu - različiti uglovi su samo uglovi jednog ringa, jednog polja/kalemegdana, jedne priče.

Primer suprotstavljanja koje ima realnu vrednost jestu npr. 60-te. Ne protesti. Ne samo protesti. Govori se o opštem duhu koji je jednostavno istupio iz ringa: bavite se vi vašim hladnim i banana ratovima, ubijanjem neprijatelja, atentatima, borbom sa komunistima ili kapitalistima, nas zanimaju neke druge stvari...

Iako se ne može reći da se nešto značajno kasnije promenilo, duh nastao tih godina bar na neko vreme je odložio pripitomljavanje još jedne životinjske vrste (npr. mnogi od nas slušaju Doors-e i Floyd-e bar kad su mali, a posle tu muziku prerastu). S obzirom na to ko je stajao u ringu (verujte da su momci zaista ozbiljni) - postignut je ozbiljan rezultat. To je bila ozbiljna pobuna. Zašto?

Zato što nije bila pobuna. Zato što neprijatelju nije dato lice. Zato što nije pokazano prstom da je neprijatelj tamo negde, nego da je u nama, samo u nama, ali i da je sloboda u nama i da imamo moć izbora. Možda ste ubeđeni, gledajući neke nove generacije sa distance, da je malo njih svesno tog izbora, ali, mnogo sam im, i često, bliže... ne brinite, sasvim su dobri... Ocenjivati ih na osnovu većine isto je kao kada bih vas, iz generacije mojih roditelja, sve ocenjivao po onoj većini koja je zamišljala da država zaista može onako da funkcioniše kako je to radila SFRJ. Mislim, slaviti rođendan predsedniku! Pa... nemam reči.

Dakle, gubljenje privatnosti nije nešto čega treba da se plašimo. Privatnost je neprirodno stanje za čoveka. Koliko dugo smo živeli u plemenskim zajednicama, isti, potpuno istog DNK kao i danas? A tamo privatnosti nije bilo... Tri ili četiri generacije spavale su ovde, i svuda na svetu, u jednoj prostoriji - privatnost je još jedna prevara koju nam poturaju da bismo se osećali vrednim bićima i kada to nismo (opširnije na ovu temu u blogu Monopoli u nama).

Privatnost je štaka koju nam daju da lakše stojimo ponosno, i usput zaboravimo da su nam obe noge zdrave i da nam štaka, i šepanje, i cupkanje i ne trebaju (ponos da i ne pominjem). Mit o privatnosti, ako svako od nas razmisli, samo je mit. Šta znači imati privatnost? Koji to deo našeg života predstavlja nešto nepoznato drugima što oni ne bi trebalo ni da saznaju? Da li imamo redovan seks? Imamo, li i koje, zdravstvene probleme? Postajemo li impotentni ili neplodni? Koliko smo bogatstva sakupili? Koga volimo? Da li patimo za nekim? Šta pišemo u dnevnicima, pismima (makar i elektronskim)? Koje sajtove posećujemo? Da li se samozadovoljavamo? Sa koliko smo osoba (u isto vreme) imali u životu seks, i gde (mislim, gde sve:)? Za koga glasamo?

Da li ijedna od ovih informacija menja ono što smo? Koji god odgovor da damo, na bilo koje od ovih pitanja, taj odgovor će se podudariti sa još milion, ili sto miliona, ili milijardu odgovora drugih ljudi na isto pitanje: ne; ne; ponekad; veoma malo; drugare, oca; da; svašta i retko samo za sebe; građevinske, porno, Nacionalna geografija, TED Talks, YouTube, Wikipedia... možda 30-ak redovno; da; sedam, osam, devet, valjda, jednom, na možda pet, skoro svuda; više nikad ni za koga.

Pa zar je onda privatnost ono što će me razlikovati od ostalih? Ovo je moja privatnost. Od ostalih me razlikuje ono što mislim, kažem i uradim, ono što uspevam da izvučem iz istih okolnosti koje važe i za milione drugih.

Prelazim dosadnim pogledom preko ljudi koji misle da ih privatnost izdvaja, da ono što ne kažu od njih čini posebnu osobu, jer ipak nekad kažu - obično kad se lepo otvore umeju da izgovore: znaš, ja sam bila sa... A znaš ti... da bih voleo da sam po nečemu to mogao da prepoznam malopre... da si bila ikada sa bilo kim... nesrećnice...

Mi sami, i drugi borci za našu privatnost, mnogo više dobra bismo sebi doneli kada bismo se borili za mozgove onih koji drže do svoje privatnosti. To što će informacija o meni, ili bilo kome, možda nekad osvanuti u medijima, neće uticati dugoročno na moj život: oko mene će ostati isti ljudi, neće mi zabraniti da popijem pivo na istim mestima gde i sada pijem, ići ću u iste kuće u koje sada idem... Zašto mislim da će biti tako? Zato što ne postoji informacija o meni koja može biti objavljena a da je ovi već ne znaju, i mnogi oko njih, pa će sve biti samo prosta dosada.

Izgradim li stav o nekome na osnovu novinskog natpisa? Ne. Da li je normalno to što novinski natpisi mogu da stvaraju čvrste stavove u ljudima? Ne. Da li to jeste realnost? Da. I to jeste problem. Nije problem privatnost, problem je u tome što sasvim obična informacija, koja važi i za milione drugih Zemljana, utiče na promenu mišljenja o nekome. To jeste problem. Da li bi ikoga bilo briga za sopstvenu privatnost kada bismo živeli u svetu u kom ljudi žive svoje živote? Onako, baš da ih žive: da imaju seks, da idu kod lekara kad imaju problem i da se upoznaju sa njim, da saznaju kako da se bore, da imaju interesovanja koja ih okupljaju, da traže informacije koje žele, koje će se nadovezati, nahraniti i pokazati put njihovoj radoznalosti, kuda dalje, da s vremena na vreme i bez razloga malo odlepe za nekim... Nikoga ne bi bilo briga za privatnost (npr. Facebook sasvim jasno potvrđuje našu želju da svoj svet delimo sa drugima).

Zapravo... jedini koji imaju potrebu za privatnošću jesu oni koji rade nešto za šta postoji zakonska zabrana ili se zasniva na bezazlenim lažima, koje kao takve nisu predmet zakonske regulative. Samo oni. Dakle, naturajući nam staranje za sopstvenu privatnost izjednačavaju nas sa kriminalcima, političarima, sveštenicima, profesorima, pandurima i pedofilima (svestan sam da hodam na oštrici pleonazma i/ili sinonima). Nisam od tih, a privatnost, kada bih je prihvatio, bila bi jedina očigledna podudarnost između mene i te ekipe. Ne treba mi.

Dakle, čak i kada bi bila objavljena vest o nečijoj umešanosti u krivično delo, a ukoliko na zvaničnom sajtu Suda ne može da se dobije ista ta informacija, kakvu snagu bi ta vest imala u svetu gde ljudi rade ono što ih zanima, i rade ga onako kako treba da se radi? Nikoga.

Na primeru to izgleda otprilike ovako: dobijem SMS od druga u kom navodi svedočenje sudskog veštaka na čuvenom suđenju navijaču Urošu Mišiću, i u produžetku dobijem i komentar - ako ga osude, Vrhovni sud mora da poništi presudu. Kada se to, na kraju, i dogodilo, pametnjakovići su digli prašinu. Elem, dva veštaka na prvom procesu svedočila su da baklja nije bila u ustima (primetili bi na sluzokoži usne duplje opekotine nanešene bakljom koja emituje preko 1.000°C) = ne može se govoriti o pokušaju ubistva = optužba, proces i presuda koji ignorišu ovakve činjenice ništavni su.

Posledice: pravosuđe Srbije potvrdilo je svoju zavisnost od potreba dnevne politike, ozbiljan fizički napad je relativizovan, napadač pravedno dobija oslobađajuću presudu jer je optužnica besmislena, i naravno, niko ne snosi odgovornost za nezaštićeno služeno lice poslato na veoma opasan zadatak bez ikakve logistike i specijalne obuke, niti ko snosi odgovornost za izmišljanje optužnice čime je drugo, i istinito, nezakonito ponašanje prenebregnuto. Pre poništenja od strane Vrhovnog suda, svako ko je imao informaciju sa suđenja, ili npr. pažljivije pogledao snimak, nadao se takvoj odluci jer je svaka druga nepravedna, netačna, neustavna. I slovima - tačka.

Ti živiš u oblacima mala...

Nego, da se vratimo na globalni plan... Tehnološki koncept nazvan Cloud (klaud, eng. - oblak) koji je sve prisutniji poslednjih godina, u jednom trenutku, nedaleko pred nama, biće verovatno proglašen za Alfa neprijatelja od strane veselog sveta raznoraznih buntovnika, privatnika i inih. Govori se o konceptu u kom naš računar koristi servere kao svoju dopunu. Šta to znači? Memorija našeg računara ne mora biti opterećena npr. elektronskom poštom, već sve što šaljemo i primamo e-mailom stoji na serveru. Ovo važi i za grafičke priloge, dokumenta i druge fajlove svih vrsta. Na isti način naš računar služi se softverom koji je instaliran na serveru, takođe bez dodatnog opterećenja na svoj sistem.

Koncept Cloud, najšire primenjen, znači sledeće: kupujemo samo deo hardvera (npr. samo monitor, tastaturu i miš) a procesor, memorija i kompletan softver stoje na nekakvoj farmi računara. Ovakav koncept već neko vreme najavljuje se kao budućnost IT-a. Verujem da jeste. Razloga zašto bi trebalo da bude tako ima mnogo.

Ovo su samo neke od posledica primene Cloud koncepta:
• optimizacija rada - većina procesora u današnjim računarima zvrji neiskorišćeno, a Cloud omogućava da isti procesor na farmi vrši posao za nekoliko nezahtevnih korisnika, time optimizujući korišćenje proizvedenog dela hardvera i smanjujući potrošnju energije
• skladištenje podataka - memorijau našim računarima često je nedovoljna i pretrpana jer se koristi veoma neracionalno, a Cloud pruža mogućnost umrežavanja velikog broja starih hard-diskova koji kapacitetom više ne zadovoljavaju potrebe korisnika
• bezbednost podataka - čuvanje podataka, u smislu pucanja računara, bilo bi bezbednije
• optimizacija virtuelne biblioteke - sada jedna fotografija ili klip zauzima prostor na milionima računara, a ovako bi mogla biti postavljena na jednom mestu i zatim okačena bilo gde samo uz pomoć linka (kao što se to npr. radi sa klipovima sa YouTube-a ovde u blogovima ili na Facebook-u)
korisnik bi zakupljivao memoriju i softvere koji su mu potrebni i u onom intervalu u kom su mu potrebni (ne bi morao da ih kupuje ako nema potrebe da u potpunosti iskoristi celu, često veoma visoku, cenu)
mobilni uređaji (lap top, telefon i sl.) imali bi daleko veću nezavisnost rada jer bi baterija bila daleko manje opterećena
• zdravija životna sredina - rad procesora i skladištenje memorijskih uređaja u optimalnim uslovima vlažnosti i temperature u specijalizovanim halama omogućili bi kontrolu emisije CO2, manje kvarova i otpada, daleko manju potrebu za transportom i logistikom za reciklažu dotrajalih uređaja, manje hardvera (za kućišta, rashladne uređaje i sl), manje zagrevanje prostorija pa samim tim i lakšu kontrolu kvaliteta vazduha u enterijeru i manju potrošnju energije za hlađenje...
• ograničene mogućnosti piraterije - prosto ne bismo imali gde da snimimo ilegalni softver (nisam striktno za plaćanje autorskih prava, ali možda ćemo moći tada da postavimo pitanje zašto npr. PhotoShop košta nekoliko stotina evra kada se samo nastavlja na platformu prethodne generacije istog programa, koju odjednom ne možemo da koristimo zbog nekompatibilnosti procesora? zapravo, sasvim je logično da Cloud omogući zakup softvera, a da cena ostaje ista nezavisno od njegovog unapređivanja, jer u ovom konceptu pazili bi i oni da unapređivanje ne podrazumeva čitava nova postrojenja procesora u hangarima... ma... u svakom slučaju ne možemo o celoj priči razmišljati samo na osnovu logike po pitanju piraterije kakvu imamo sada).

I ja bih da živim u oblacima mala...

Moj lični stav je da mogu da mi ugrade čip u glavu ako hoće. Ako će on da se puni energijom koju ionako proizvodi moje telo, ili će genetski da mi modifikuju kožu da ne moram da jedem nego da se napajam solarnim zračenjem, ako će da mi u oko instaliraju kameru da mogu da uploadujem slike i šaljem na server uz istovremeno slanje obaveštenja drugarima da je pogledaju tamo i vide gde sam i šta radim, dakle, ako ću imati neprekidni pristup Internetu, nezavisnost od izvora električne energije, ako neću biti jedan od milijardu korisnika fotoaparata koji ću za par godina baciti, ako neću morati da resetujem ruter i preskačem punjače raznorazne po kući... ja zaista nemam ništa protiv da mi ugrade čip i šta god u glavu (makar me prilikom te intervencije ošišali do iste).

Mogu li oni da zloupotrebe ovo? Mogu. Prvo da zanemarimo to što mogu da gledaju kroz moje oko pa da objave fotografije nečega što radim i time me kao, kakoseonokažepičkamumaterina... diskredituju!... i to samo ako nemaju pametnija posla nego da, umesto pregledanja PornHub-a, čekaju mesecima da ja imam seks sa nekim ko, ali zaista, ne liči na one lepe i pametne devojke koje mogu videti tamo, i još ako im ne smeta POV karakter snimka (ne računajući par kadrova iz ogledala), ili ako žele da čekaju mesecima, pa i godinama, da vide džoint u mojoj ruci, ili da pola sata pre vas vide šta ću ja ovde da objavim, ili ako žele noćima da gledaju u gorenavedene sajtove (a mogu da ih gledaju i bez mene kao posrednika koji nemirno drži kameru, u glavi), ili ako žele da gledaju u moju šaku, pa preko šake u monitor dok radim šta god (pišem, prevodim, jebavam se po html-u, drkam, češem se, sapunjam se, pijem kafu, pušim pljugu...), ako žele noćima da zijaju u žuti krug, bez mehurića, lošeg domaćeg točenog piva ili gledaju u Savu dok dva ili tri ili četiti puta dnevno prelazim njene mostove, ako im nije dosadno da gledaju u Dunav sa zemunskog Keja, ili u bedne dekoltee, ili u biber crep susedne kuće kroz moj krovni prozor, dakle, ako ih ne mrzi sve ovo, meni ne smeta da to rade...

Kako onda mogu da zloupotrebe sve ovo? Ovo ne mogu, ali kontam da je glupo da nam ugrađuju išta u glavu a da ne pokušaju time da upravljaju našim mozgom. Ja volim moj mozak. Ne znam kako bi ga oni cenili al meni je lep. Ne znam šta sam od njega napravio, ali pravio sam ga dugo i zadovoljan sam kako je ispao. Ni danas me ne mrzi da ga dorađujem. Možda nekad hoće. Da li bi mi bilo žao da ga promene? Oksimoron. Kad bi uspeli u tome ja to ne bih mogao ni da znam, dakle, ne bi mi bilo žao. Da li mi je žao, iz ove tačke, da ga promene jednog dana? Internet, informacije, mobilnost, štednja energije, brzina, ili, moj mozak? Ne bi mi bilo žao.

Moj je mozak samo jedan od 7 milijardi, i svakog dana sve ih je više. Potencijal ljudske vrste je jedna divna stvar. Znaju i oni da ne vredi jebavati se sa svakim pametnjakovićem posebno, odustali su od tog koncepta pa sada idu na količinu - sade nam šume gde god stignu da u njima ne vidimo drveće. Sjajna stvar u celoj priči je što svaka nova šuma znači još više novih stabala. Gomila besmislenih informacija samo im otežava da obaraju ona prava, i makar procenat opadao, količina će se svakako povećavati. Jedan hrast na sto topola ili dva hrasta na hiljadu topola? Dva hrasta su dva hrasta, topola je topola, šljunak ko što rekoh.

Količina meni simpatičnih mozgova, vrlo verovatno, povećavaće se, dok će njihov procenat, i verovatnoća da promene stvari na bolje, drastično opadati. Za koga bolje? Kome bolje? Šumi? Šljunku? Zašto?

Stvari će se menjati bez obzira na naše želje. Rasturiće nas kad god im se ukaže prilika, u to ne sumnjajte, ali... Prava revolucija je da se ne koprcamo, prsimo i koškamo pa posle cmizdrimo, nego da istupimo sa polja koje su nacrtali u prašini da predstavlja svet. Nek unutar polja rade šta im je volja... deca u kućici od kartona, prvi u svom selu i Felpsovi u bazenu...

Na talasima Okeana za linije je potrebna mašta, a Felpsove jedu orke i ajkule... Dobrodošli u moj svet.

 

apendix: tekst u Blicu, 11.8.2009. (dvadesetak dana nakon objave ovog posta) i još jedan na Blicu 15.9.2009. - Računarski oblak, šta je to?



Komentari (14)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

margos margos 21:08 22.07.2009

E ovo,

što mogu da gledaju kroz moje oko pa da objave fotografije nečega što radim i time me kao, kakoseonokažepičkamumaterina... diskredituju!... i to samo ako nemaju pametnija posla

i ja stalno pričam.
I to da privatnost ne postoji.
Postoji nešto što ja zovem uznemiravanje - kad bih ja da lalam, a poštar bi da ubaci poštu u sandučiće, pa mene probudi. Ili bih da igram igricu, a neko me cima telefonom.

Čuj, pre neku godinu pročitam da se na dve godine dupliraju informacije u etru... Prođe neko vreme, pročitam da se vreme dupliranja skratilo na godinu i po. Samo se pitam šta će biti kad se svakog trena budu duplirale informacije u etru? Hoćemo li onda svi mi biti informacija i konektovani na polje svih informacija?

Ili, o kakvoj onda privatnosti govorimo? U tom mnoštvu - čini mi se da i mene zabole za to što ja radim, a kamoli nekog drugog :)
mladen.mladen mladen.mladen 21:17 22.07.2009

Re: E ovo,

pa valjda je to neka ideja majku mu! jedino što bih uveo ipak neku administraciju ko u etru sme da pomišlja,)))
šalim se, ne bih.. najnezanimljivija pomišljanja bila bi neposećena i pretraživač bi ih skrajnuo,)))

kako uopšte znate da sam objavio blog? gde to vidite? živo me zanima pošto se ne pojavljuje na homepageu bloga... vido ja a i pricaju mi ljudi...
margos margos 22:07 22.07.2009

Re: E ovo,

kako uopšte znate da sam objavio blog? gde to vidite? živo me zanima pošto se ne pojavljuje na homepageu bloga... vido ja a i pricaju mi ljudi...

Lepo... Jedan dečko - Igor - je postavio sajt gde se pojavljuju svi iz tzv 'potpalublja', pa sam te tamo prvi put videla, a onda te stavila na moju vip listu i odmah mi se pojavi čim objaviš.

Evo ti i link tog sajta
mladen.mladen mladen.mladen 22:38 22.07.2009

Re: E ovo,

a znaci nisam lud.. i drugi su prepoznali potrebu za tim.. ja sam ovima pisao da ih pitam sta treba da uradim pa da se pojavljujem tamo, ali.. to je bio 6 ili 7 mail koji sam ikad poslao na neku b92 adresu i nikad nije bilo nikakvog odgovora..

mogao bih jednom da objavim reply-eve koje sve imam u inboxima.. dobar deo mi stize od ozbiljne aristokratije interneta.. ali ne i od b92...
libkonz libkonz 23:38 22.07.2009

Re: E ovo,

imaju oni posla. ali čitamo mi. I kod mene si na VIP listi, pošto ne idem često kod Igora.
libkonz libkonz 23:40 22.07.2009

Re: E ovo,

e, da dodam. Margos ti je doktor za potpalublje. Dobro došao !
miloradkakmar miloradkakmar 22:50 22.07.2009

Vidiš

se i ovde. , a možeš da uđeš i odavde.
mladen.mladen mladen.mladen 08:05 23.07.2009

fala fala vrili

hvala ljudi! hvala na linkovima.. bio bih slep kod ociju bez vas...)
maksa83 maksa83 08:50 23.07.2009

he aims, he shoots

... he scores.

Samo čitam i klimam glavom (okej, malo je i u ritmu pesme koja mi se vrti u sluškama), sve bih isto ovo 'vako napisao ko ti (da nisam lenj i da mi je više stalo).
mladen.mladen mladen.mladen 00:00 24.07.2009

Re: he aims, he shoots

e da scores,))))
maksa83 maksa83 10:37 24.07.2009

Re: he aims, he shoots

e da scores,))))

Samo opušteno - ko aims and shoots, kad tad scores. :)))
Unfuckable Unfuckable 10:13 23.07.2009

ovo je

odlično napisano.
Malo obimnije, ali odlično.
(počeo sam da se ponavljam na tvojim tekstovima )
mladen.mladen mladen.mladen 23:52 23.07.2009

Re: ovo je

joj skontao sam i ja da je obimnije, ali bilo je pisano brzo i nisam imao ideju gde da skratim... jos kad sam pomenuo autorska prava... to je citava jedna tema koju vrtim u glavi kao veoma znacajnu.. i morao sam brzo i nevesto iz nje da bezim,)

zaista se izvinjavam zbog opsirnosti mojih tekstova.. al dok ih pisem bas se kontrolisem da kazem samo ono sto mi je potrebno da objasnim i opisem sta zelim.. valjda ce sazimanje doci s godinama kad porastem malo..)
Unfuckable Unfuckable 02:54 24.07.2009

Re: ovo je

tekstovi su sjajni, enivej
keep walkin'

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana