I zašto ponos, odgovor je lak. Peder koji odrasta u Srbiji, odrasta sa porukom da je bolestan. Da ga se ljudi gade. Da je nakaza. Ako o svojoj seksualnoj orijentaciji priča sa svojim roditeljima, šanse da će ga izbaciti na ulicu su i više nego realne. Ukoliko kaže prijateljima, postoji mogućnost da ih izgubi. Ukoliko se to na poslu sazna, biće otpušten. Ukoliko to pokaže na ulici, dobiće batina. Ukoliko to prijavi policiji, biće uzaludno.
Svako ko kroz to može da prođe i ostane normalan zaslužuje da bude ponosan. I kraj.
Moj sin nema jednu baku. Nikada je nije vidio. Ubila ju je vojska Ratka Mladica. Sjedila zena ispred svoje kuce u Sarajevu kada je ispaljeno jedno pet-sest projektila iz visecjevnog bacaca raketa. Ne sjecam se tacnog broja jer sam se od kuce zene koju volim udaljio mozda tek tri minute hoda i cuvsi zvukove ispaljenja strasno sam se bio prepao te panicno potrcao prema zaklonu. Mozda su
Uopste nisam imao nameru da pisem o fudbalu….bar ne neko vreme…Ne bih svakako cekao otvaranje sledeceg Mundijala na Marakani u Riju, ali se ne bih bas ni oglasavao neko vreme…
Prvo, fudbala je bilo dosta ovog leta…kakvog takvog po kvalitetu, ali kolicinski sasvim dovoljno. Zatim manje vise je sve receno…a mnogima sam na blogu i dosadio (za sta me bas briga), pisuci o fudbalu i side stories oko istog dok Kosovo neumitno odlazi…dakle, prilicno sam nemoralnu poziciju zauzeo…al dobro…licni izbor…
Sve u svemu, verovatno bih se oglasio cim kompletna lepinja dobije
Magazin Mama i Bitka za bebe organizuju konkurs za
Naj-maminu priču
Kakve treba da budu priče?
Priče treba da opišu neke od najlepših trenutaka koje ste imali sa svojom bebom tokom njenih prvih godinu dana. U svakom broju Mame zadaćemo novu temu, a aprilska je:
Naša prva šetnja (sugestije: koliko je beba imala kada ste je izveli u prvu šetnju; kako ste se pripremili - oblačenje bebe, šta ste sve poneli, u čemu ste je izveli; ko je sve išao u šetnju sa vama; da li ste bili nervozni ili opušteni; koliko je šetnja trajala...)
Kada čovek pročita naslov pomislio bi da idem sa stočne pijace, a ja zapravo pričam o blogerima. Samo iskusni korisnici Brajove azbuke možda nisu primetili kakvim se tonom sve češće i sve više pišu komentari na blogu. Autori sve čećše dobijaju dojave u moderatorskom panelu da brišu neke komentare. Moj vispreni prijatelj Horatio, koga nema već par nedelja bi rekao “čemu?“. Ne znam ni ja, zar toliko ljudi
Je li taj moj davni predak iznajmljivao stan ili kucu? Je li davao prilog crkvama?
Je li išta menjao I doziđivao za vreme svog boravka?
Je li ijedan kamen ugradio u taj grad?
Ako nije...
Neka taj kamen bude ova knjiga...
Vladimir Pištalo
Poštovani gospodine predsedniče,*
danas je dan studenata! Već neko vreme planiram da napšem jedno odvoreno pismo koje naravno neće biti upućeno samo Vama. Iako se direktno obraćam u njemu Vama možda se najmanje odnosi na Vas. Mislim da bolji -simbolični dan od današnjeg nisam mogao da izaberem. U Vašem obraćanju studentima danas uočio sam nekoliko stvari koje mi smetaju. Naime, rekli ste da studije treba da se završavaju u roku i da se ''studenti sa studijama ne igraju.'' Sve je to lepo da recimo živimo u Nemačkoj i da većina nas studira na Humboltu. Međutim Vi ste predsednik Srbije i kod nas Fakulteti malo drugačije funkcionišu.
гoспoди Николићу, Дачићу и Вучићу поводом најаве јавног скупа 28. септембра 2013.