Sećate li se usvojenih odluka na Drugom zasedanju AVNOJ-a?
Smrt fašizmu - sloboda narodu!
Primetili ste sigurno, dragi Voždovčani, da ste već mesecima, čini se kao godinama, pored onog dosadnog Kosova, 'vatanja Ratka Mladiča te ulaska u EU - vi i vaš dragi Voždovac, onaj ključni faktor stabilnosti vaše drage države koja, opet, pa ne može da opstane bez vaše drage vladajuće koalicije. Ako sada zakažete, Voždovčani - velika će se nesreća sručiti na vas i vaš Voždovac i, naravano, na vašu dragu državu. Ko zna šta će se desiti ako zakažete, ako ne izadjete na izbore, uprkos svim molbama,
-Šta misliš, hoće li neko doći?
-Neće. Mislim da ne čeka. Mislim da se odmara. Možda i od čekanja.
-Šta li to zapisuje?
-Račun? Šta joj je potrebno sa-pijace. I sa pritoka.
-MainStream?
-Tako nekako.
Nemam zapis o slobodi. Mislite da kasnim?......
Kupila sam ogrev i dala da ga iseku i naslažu. Pristiže mi IV rata za ovo od čega živim. A imam i neke rokove koji će prepoloviti sate. Kupila sam rukavice: plavobraon: nijanse obale: uz šal sa printom ČAMCI. Greju me pokreti kojima pišem. Ovi su samo za ukras. I uspomenu na hladno.
Ali tu je naš prijatelj
MIŠEL PLATINI!
У посети мало познатој етничкој заједници у Мађарској
Говоре или су говорили српски, хрватски и мађарски, а нису ни Срби, ни Хрвати, ни Мађари. Иако их и једни, и други, и трећи понекад својатају, они су , како сами кажу, ипак „нешто између". На питање шта то заправо значи, становници Тукуље, малог
sa sećanjima.
I te njene suze.
Kao da.......
Sedela je kraj prozora. Mislim da nije videla kako joj mašem. Držala je u ruci te svoje suze..... i gledala u pravcu onoga što je želela.
U bombonjeri na stolu četiri kolača sa jabukama i mrvice od keksa sa slikom kuće. Nešto je sviralo. Zaboravio sam. I tragovi sunca na zidu nasuprot vrata.
Sećam se kako sam pomislio: Glupo je što ću se jednog dana, od svega što sam želeo, sećati senki.
Mozda je čovek čoveku vuk, ali je sam sebi zasigurno samo magarac.
Moj saputnik ISAIJA, koga vam spomenuh pre nekoliko nedelja, nekako je uspeo da se otme i sada vas, dragi moji, ceka u zasedi, izmedju dve korice mog novog romana. Uzivajte, ali se ponekad i osvrnite. Svuda taj stigne...
(...) - Ах, да, родбина! - узвикно је говорник на сахранама Исаија Ускоковић, ударивши десном