Ovaj post je samo za fanove...
A gde je ovde "True blood"? Tri bedne nominacije!
Ovih dana razmišljam o muzejima, izložbama, slika, fotografija... Počelo je sve lepo, jer mi na pamet bila izložba fotografija Českih majstora iz 20-og veka koju sam posetila u Bonnu u muzeju Art and Exhibition Hall of the Federal Republic of Germany . Divne fotografije.
A onda sam se setila jedne fotografije Kevin
Iliti prosidba
Bilja: Čini mi se da smo samo zbog njega manje-više i otišli na taj Exit pre 5 godina. Ili se ja ne sećam više ničega značajnog osim Iggy Pop-a. Matori, mršavi, kosati, go do pojasa i filmski ružan.. Majstor.. Posle potpunog ludila u kojem mu se (na sigurno veliku radost obezbeđenja) nekoliko desetina ljudi popelo na binu, majstor je kolabirao i odneli su ga. Procedura je verovatno standardna; krv mu zamene novom (od mlade device uzetom off course) i eto njega sutra.. veselo skakuće po bini, u recimo Roterdamu..Nego, šta sam ono htela.. Mačku je ubila radoznalost, a mene će digresije..
Elem... Ključni trenutak.. Now I wanna be your dog. Gomila ekstatično skače, oblaci prašine u vazduhu, neizostavna cigareta u ruci... U trenutku osećam da mi neko izvlači cigaretu iz ruke. Okrećem se, znam da je ON. OK! Znam da mrzi što pušim, ali stvarno... Dosad mi nije otimao cigarete i bacao ih. Koj’ ti je q..? Pomislila sam. Hvala bogu nisam rekla. Jer bi to verovatno ušlo u anale kao najgluplji odgovor na pitanje koje je se nije čulo od buke i stajalo negde između mene i njega koji je klečao na prašnjavom kamenju, držao me za ruku, među gomilom sveta koji besomučno skače i držao u drugoj ruci PRSTEN. Mali, savršeni prsten od platine sa tri kamenčića! Sve je bilo savršeno, kliznuo je na prst kao da je pravljen za mene i tu se ugnezdio...Svetlucao je na srebrnasto (grozim se zlata)... Prava pesma, pravo mesto, pravi čovek. Ne sećam se više ničega. Verovatno smo se ljubili.. Dugo! Ljudi su nas gledali. Neki aplaudirali. I čestitali nam.. poznati i nepoznati. I više se stvarno ničega ne sećam.
A kako je to stvarno izgledalo?
Barney Sheean: I make movies, not films!
Šta reći o filmu "Legenda o Lajli Kler" (1968) a ne biti suviše surov? Ovo je film koji je definitivno uništio karijeru Kim Novak. Posle ovog filma nikad se nije oporavila da je morala da pobegne u Evropu. Ovo je jedan od onih filmova koje volite da mrzite. Toliko je loš da prosto morate uživati u njemu. A kako ne uživati u filmu koji je kombinacija Vertiga, Bulevara sumraka, Rebeke i Isterivača đavola.
Ovaj film je imao sve preduslove da bude remek delo. Imao je reditelja Roberta Oldriča, glumce Kim Novak i Pitera Finča i priču o snimanju filma!
"Legenda o Lajli Kler" je moj omiljeni loš film. Pruža vam se jedinstvena prilika da pogledate jedan od kemp klasika jer ovaj film nikad nije objavljen na VHS ili DVD.
In the evidence of her brilliance. Enough said.