Osoba A: Jugi, Srbin, generacijama iz Prizrena, danas izbeglica, član odreda od 1954. godine, bio starešina Saveza izvidjača Kosova i Metohije
Osoba B: Oki, Turčin, deda po majčinoj strani Crnogorac, iz porodice starosedelaca, član odreda od 1968. godine, sada rukovodi odredom
Osoba C: Kujtim, Albanac, član odreda od 1970. godine, uvek tu kad treba
Osoba D: Đafa, svi misle Albanac a on Turčin, član odreda od 1982. godine, neizbežan
Osoba E: Hipi, Rom, sasvim drugačiji od nadimka koji nosi, član od 1968. godine, najveći veseljak
Osoba F: Salja, Albanac, član od 1978. godine, najmirniji od svih, ali poslovno najuspešniji
Недавно је у хотелу „Клуб А", на Копаонику, човек пио јутарњу кафу и разговарао мобилним телефоном.
„Ћао, нашао сам ти посао у ЕПС-у", говорио је. „Радићеш у протоколу код генералног директора. Плата је 50.000, није велика. Али кад једном тамо уђеш остаћеш заувек. Интервјуисаће те генерални наредне недеље, у четвртак."
Е, последица оваквих и сличних разговора је да је српска држава највећи послодавац не само у региону већ богами и у Европи.
Погледао сам податке и ево шта сам нашао.
Često se čuje kako je EU najveći mirovni projekat iakada,antifašistički projekat posle 2. Svetskog rata kao brana da nacizam i fašizam nikada ne dignu glavu , da svi evrpski narodi žive dostojanstveno i mirno, bez rasne , verske, nacionalne i bilo kog vida mržnje i diskrimnacije.
Nemačka priznaje svoju krivicu, zabranjuje povampirenje i veličanje nacizma, u školama uči decu o zlu nacionalizma,učenike vode da obilaze koncentracione logore, neposredno ispred Rajhstaga podiže monumentalni spomen kompleks holokaustu sa pločicama i imenima svih pobijenih Jevreja, ...i dalje traga i procesuira i 90-o godišnjake za koje postoji sumnja da su bili samo čuvari logora. Nemačka je izvršila denacifikaciju i otvoreno govori svom narodu da mora da živi sa teretom istorijske krivice, dok Hrvatska kao najmlađa članica EU iz budžeta isplaćuje penzije pripadnicima ustaških fašističkih formacija. Što bi rekao Mladen Delić Ljudi jeli to moguće a da sa takvim Zakonom i praksom bude primljena u EU. Pa da li su gledali ono poglavlje o sudstvu.
Eto, i dok Nemačka sudi nacisti, a Hrvatska daje ustašama penzije i niko joj u EU još nije stavio primedbu.
Va istinu srećan... Ili tako nekako. Znam da ima neki odgovor. No to je manje bitno.
Ne smatram da se u to vreme živelo mnogo bolje, niti sam nešto osetio Brozovu diktaturu, koji se uzgred budi rečeno zvao samo Tito. Ali sam siguran, da će srednje i starije generacije zastati barem na trenutak, pri pomisli na dan mladosti. Ako ništa drugo, nismo išli u školu tog dana, a da ne spominjem fenomenalne sletove i "live" uručivanje štafete. Od tada je i ostao termin "zadihani omladinac".
Dakle nek je sa sreću, što kažemo mi Nišlije.
(ВИДЕО) Приведени сви посланици ДФ
https://www.in4s.net/video-policija-privodi-u-centar-bezbjednosti-poslanike-df/
Dzakula Veljko opet izdajnik? Po koji put po redu?Ajde da brojimo.
U ljeto 1991okupili su se srpski intelektualci u Lipiku pozvavsi na demokratski dijalog. Medju njima bio i dzakula.
Prvobitno je bilo zamisljeno da se okupe na Plitvicama ,ali im je Martic porucio da ustasama i srpskim defetistima mjesta nema na podrucju Krajine.
Kad je Dzakula potpisao 1993 Daruvarski sporazum kojim su se potpisnici obavezali na ekonomsku suradnju,na povratak Hrvata u svoja sela, Srba u svoja, na dogovor o pustanju gradskog vodovoda za dio Pakraca pod hrvatskom kontrolom,bio
Ako je sudeći po početku godine onda će nam ova biti izuzetno zanimljiva jer donosi promene, nadamo se na bolje.
Sve je krenulo sa dočekom koji je bio za sve nas iznenađenje i dobrodošlica omikronu, jer se redovi ispred kovid ambulanti povećavaju. Opet idu apeli da budemo odgovorni itd.a ja lično ne vidim da je odgovornost na nadležnima za odobravanje masovnih okupljanja i slavlja, niti da je bilo kakvu odgovornost preduzeo krizni štab, sem što nas zasipaju informacijama o vakcinaciji.
Ja sam da se razumemo vakcinisana 3 puta Sputnjikom, jer
"Srpskim desničarskim partijama je potrebna ‚‚sanaderizacija‚‚", cesto je znao da mi kaže moj veliki prijatelj i jedan od najvećih srpskih novinara mlađe generacije Zoran Panović.
Pod terminom ‚‚sanaderizacija‚‚ tada je pre svega smatrao da i Koštunica treba na identičan način da se obračuna s haškim
Sredinom dvijehiljaditih, kada sam iz banjalučkog naselja Obilićevo prešao u Rosulje, vrlo miran, tih i gotovo periferijski dio grada sa pokojim stambenim nizom zgrada i mnoštvom jednoporodičnih kuća načičkanih oko slijepih ulica blizu groblja Sv. Marko, živio sam sam u stanu bez interneta i televizora. U to vrijeme sam, pored čitanja knjiga i slušanja muzike, uglavnom pratio radio i to zagrebački Hrvatski radio koji je i onda imao bogat i zanimljiv program, posebno iz oblasti kulture, a meni je definitivno najdraži bio njihov dramski program. Tada sam poslušao ni sam ne znam koliko radio drama a neke od njih sam čak i snimao na kasete da bih ih kasnije, jednostavnim postupkom spajanja izlaznog kabla iz kasetofona sa priključkom za mikrofon na računaru, digitalizovao da ih lakše mogu slušati na kompjuteru. Posebno su mi bile drage radio igre dva manje poznata autora koja ću ovom prilikom, iz poštovanja prema njihovom pisanju, spomenuti: Stanislav Pejković i Sergej Mioč. Njihove radiokomedije ("Kako je komunizam prepila Antuku Šišmana", "Vratija se Šime", "Otpisani" i druge), uglavnom smještene u dalmatinski kraj sa specifičnim govorom Dalmatinaca i njihovim britkim humorom, i dan danas za mene, bez imalo pretjerivanja, predstavljaju prava mala remek-djela radiofonijske umjetnosti. (Da kojim slučajem imam saglasnost vlasnika autorskih prava vrlo rado bih ih učitao na internet da ih podjelim sa drugima jer mislim da su zaista vrijedne pažnje.) Naravno, pored u startu odlično napisanih komada kao i reditelja radio igre, koji dodatno obogaćuju dijaloge nekim zvučnim efektima atmosfere i pratećom muzikom, velika zasluga ide samim glumcima koji samo svojim glasom moraju uvjerljivo da iznesu napisane role i u tome leži glavna čar ovog audio stvaralaštva.