Srbija još uvek nije država koja ima WIFI konekciju baš svuda.
Da li je onda prećutkivanje trgovca prilikom kupovine tablet računara, da uređaj ne podržava 3G modem, niti bilo koji drugi USB (ne postoji ulaz, priključak, adapter koji bi to omogućio) kršenje člana 16. (Dužnost obaveštavanja), kao i članova 21. i 22. (Obmanjujuće poslovanje) Zakona o zaštiti potrošača?
Naravno da jeste.
U dramaturškom (i faktografskom) smislu najveći gaf prve epizode je zanemarivanje događaja od 27. marta 1941, što je poražavajuće kako za nas, potomke antifašističkih demonstranata sa beogradskih trgova i ulica, tako i za čitavu srpsku naciju, koja je II svetski rat okončala ne na strani poraženih, već među pobednicima, u društvu antihitlerovske koalicije.
Opšta mesta, dugi, dosadni kadrovi, scenaristički klišei i bezočno zanemarivanje istorijskih činjenica neprijatna su iznenađenja, pogotovo ako se zna da je ceo TV projekat finansiran iz kase Javnog medijskog servisa Srbije.
Boško je stigao u studio Beograda 202 pravo iz Kana,
Oronule fasade, otpadajuće ograde terasa, krovovi koji prokišnjavaju... samo su otužan inventar višedecenijskog propadanja.
S pravom stručnjaci i sindikalci upozoravaju da su predložene mere samo predah radi vraćanja pristiglih rata kredita i kamata, a ujedno i šansa za uzimanje novih zajmova. Dakle, i dalje na delu imamo onu staru srpsku: seci uši, krpi dupe!
Sticajem lepih okolnosti, ovog netrpeljivog septembarskog dana pročitao sam pismeni sastav