Broj Danaca inficiranih gripom A raste tako brzo, da bolest napada pre vakcinacije.
"Voleo bih da je epidemija malo pričekala. Ovakva epidemija traje 8 do 12 nedelja, i polovina onih koji će se inficirati, inficiraće se u naredne tri nedelje. Rekao bih da ćemo sigurno uspeti da dopremno do polovine rizičnih pacijenata, ali stvar je hitna, tako da apelujem na one iz rizične grupe da zakažu termin za vakcinaciju", kaže direktor Statens Serum Instituta, Nils Standberg Pedersen.
Udruženje babica Srbije i Građanska inicijativa "Majka hrabrost"
Saopštenje za javnost, 01.05.2009.
"BABICA ZNA, ALI BABICA I RAZUME"
OBELEŽAVANJE 5. MAJA - MEĐUNARODNOG DANA BABICA
Od pamtiveka ženama su tokom porođaja pomagale žene. Suština te pomoći nisu bili samo iskustvo i znanje, već i duboko razumevanje. Jedno vreme, dominacijom takozvanih kontrolisanih bolničkih porođaja, porođaj je tretiran kao bolest koja je "lečena", dok su babice bile potisnute. Ovaj se model
Stigosmo sinoć u Firencu. Preko Ciriha.
Do Ciriha putovasmo s ministrom Milosavljevićem. Slobodanom, ne Tomicom. (A što nije leteo JAT-om, nego Swiss Airom? Pa još ministar trgovine. Nije patriotski, stvarno. Nema smisla. Totalno u suprotnosti s kampanjom "kupujmo domaće". Da sam neki faktor u vladi, ja bih to ispitala.)
Od Ciriha putovasmo bez prtljaga. I još ga nema. A meni cigare u koferu... Strahota. Ako do sutra ne stigne, osiromašiću od ovih europskih cena.
Na aerodromu nas je strpljivo (dok smo prijavljivali nedolazak prtljaga) čekao dr Elio
Evo me gde opet "nedovoljno dobro razumem političke procese", kako to reče bivši predsednik. U stvari, nisam baš sigurna da su politički procesi ono što ne razumem. Pre bih rekla da ne razumem ponašanje političara, koji (meni bar) na sve liče samo ne na - normalne političke procese.
Jedan funkcioner DS-a iznese u javnost priču o zahtevu od 7,5 miliona dolara za pokrivanje troškova aktivnosti drugog funkcionera DS-a, uz ocenu da je iznos skandalozan. Znači, priča i ocena o skandaloznosti ne potiče iz redova drugih partija, već iz redova iste partije. To priči i oceni daje težinu.
Sindikat zaposlenih u zdravstvu traži povećanje plata.
Nemam ništa protiv, ali pitam: na osnovu čega?
Da nije na osnovu poboljšanja kvaliteta pruženih usluga, možda? (Ha, ha, ha)
Da nije na osnovu smanjenja procenta korupcije u zdravstvu, možda? (Ha, ha, ha)
Da nije na osnovu konačnog početka
Odgovorite na pitanje zaokruživanjem zvezdice ispred odgovora i dopisivanjem teksta na praznim linijama.
Kog meseca i godine ste se porodili: _________________________
U kom porodilištu ste se porodili: ____________________________
1. PONAŠANJE ZAPOSLENIH - pre porođaja
Ponašanje lekara na prijemu i pripremi prema meni je bilo:
* ljubazno i ohrabrujuće
* ravnodušno i nezainteresovano
* uvredljivo
* nisu bili prisutni
Ponašanje
Kad me onomad na roditeljskom sastanku direktorka potpalila da se ozbiljnije zainteresujem za rad škole koja mi je pod prozorom (vidi prethodni blog), za početak sam sklepala Zahtev za pristup informacijama od javnog značaja kojim sam tražila kopije Statuta, Poslovnika o radu Saveta roditelja, Poslovnika o radu Školskog odbora, spisak članova Školskog odbora, kao i zapisnike sa svih sednica Roditeljskog saveta i Školskog odbora održanih tokom prošle i ove školske godine.
Pre neki dan primetim da su se Statut i Poslovnici pojavili na vebsajtu škole.
Da li su nam deca nepismena?
Jesu.
Zašto su nam deca nepismena?
Ako je suditi po najglasnijim komentarima u javnosti poslednjih dana, deca su nam nepismena zato što im se na testovima tačni odgovori ne poništavaju zbog nepismenosti.
A neće biti da je baš tako. Nije test ništa kriv za nepismenost naše dece. Krivi smo mi sami.
Tako je, mi i niko drugi - roditelji i nastavnici. Mi smo nepismeni, pa ostaje nejasno ko onda uopšte pismenosti decu da uči?
Kako sam provela svoju sedamnaestu, osamnaestu i devetnaestu godinu života?
Pa, igrala sam folklor, jurila sam momke, radila preko omladinske, i švercovala se u autobusima GSP-a. Ne zato što nisam imala para za kartu, već iz pinpica, što bi rekla jedna moja poznanica. Užasno me je nervirala činjenica da ih čekam i duže od pola sata, a kad dođu, moram da se u njih složim ko sardina s ostalim nesrećnicima koji takođe, kao i ja, isključivo od gradskog prevoza zavise, pošto nemaju para ni za kola ni za taksi. Umela sam tad da kažem da ću kartu plaćati kada svi autobusi budu imali klimu i budu išli na vreme, na svakih 10 minuta.
Beše to sredinom osamdesetih.
Danas, dvadeset i pet godina kasnije, situacija nije ništa bolja. Još uvek autobusi ne idu na vreme, a o klimi da ne pričamo...
Jedino što je drugačije, jeste ova današnja omladina.