Malo se razlikuje. Od skorojevickih mega hotela, visokog turizma tamo gde turizma nikada nije bilo niti ce ga ikada biti, razlozi su mnogi, neki od njih verovatno i za pricu, ali: umesto megahotela, megamarina, mega trosenja para – jedno arhitektonsko remek delo: Ieoh Ming Pei – Museum of Islamic Art, podignut u Dohi (Qatar), otvoren krajem 2008. godine, povrsine od oko 35,000 kvadratnih metara, izgradjen na vestackom ostrvu….
Okupila se drzavna komisija, drzava nije sala, a komisije i kostaju neke pare, zna se i cije, da konacno resi misteriju, jednu od najvecih u 20. veku, rekose, misteriju misterioznog mesta na kome je streljan/sahranjen Dragoljub Draza Mihajlovic, komandant JVUO ili kako se to vec zvalo, popularni Cica. U komisiji, ako sam dobro video, a jesam - i republicki drzavni tuzilac. Pored mnostva eminentnih strucnih i inih moralnih lica da ne kazem likova.
Nesto
revolucija u vestini ratovanja.
Sve sto se dogodilo jednog utorka pre podne na Istocnoj obali Amerike osim dnevno politickog uticaja koji se kretao od takozvanih analiza takozvanih najistaknutijih analiticara sta ce se dalje dogadjati do konstatacije zvane 'ima boga' prisutne kod vecine kasirki po beogradskim samouslugama u taj isti utorak, rano popodne kada se vest prosirila, imalo je, nije preterano reci jednu mnogo siru istorijsku dimenziju: sada je sigurno da smo upravo prisustvovali i to uzivo, sto je jedna od retkih i najmanje zeljenih privilegija, jednoj od
Юрий Алексеевич Гагарин
Nesto se cudno dogadja, imam utisak, nesto sto se do juce zvalo istorija, kakva takva ali ipak istorija, naizgled neprimetno se menja, a promene su uvijene u izraze kao sto su ‘ponovno citanje', ‘sagledavanje sa vremenske distance...'.
Neki ljudi i dogadjaji se tako polako gube, nestaju, sele u fusnote,
Ovaj blog posvecujem Sofiji i Hansu Šolu (Sophie Scholl, Hans Scholl) i njihovim drugovima, studentima i ostalima, clanovima organizacije Bela ruza (Weiße Rose) koji su se, za razliku od diplomata i oficira od karijere, zaista suprotstavili nacizmu u samom njegovom gnezdu.
Smrtna kazna nad njima je izvrsena giljotiniranjem.
Osoba
Na danasnji dan, zato sto je bio crvenkast, zato sto je bio razlicit, zato sto je drugacije mislio, zato sto je bio homoseksualac, zato sto je prijateljevao sa Dalijem, Bunjuelom, zato sto je u budjenju Spanije video mogucnost da pomogne siromasnima ovog sveta, na ovom svetu….
Zato sto je bio pesnik i pao saka onima koji u pesnicima odvajkada vide neke koji remete. Red, rad i disciplinu.
Zato sto nije bio srecan i samo time
... ili - da li se istorija zaista ponavlja jednom kao ozbiljna stvar, drugi put kao farsa. Ili tako nekako.
Neposredno posle minhenske konferencije, francuski pisac Henry de Montherlant odrzao je u Parizu jedno predavanje.
Pisac se kasnije, za vreme rata, nije proslavio svojim ponasanjem, stao je na pogresnu stranu, neki bi rekli dosledno, a i tekst koji sledi, bas kao i ponasanje i delo nekih dugih pisaca i/ili akademika mozda pokazuju kako sve fasizam nadje put i pojavi se tamo gde mu se najmanje nadamo ili ga najmanje ocekujemo. Pokazujuci da ima laka resenja za sve, pokazujuci