Evo promiche mi pored prozora u padu lagane zavese, kao naivno i nesigurno, a znamo se mi dobro,kada krene jednom ovde, do maja ne odustaje i samo lepi novu glazuru na prostirku, koja u debelom sloju obavija sve, slepljeno k'o zauvek da ce ostati, bez paranja.
Neumoljive su zime na ovom kontinentu, surove u svom minusu i agresivne u svom vetru, a tako shkrte u svom suncu. Teshko je to savladati jedan na jedan, kad izadjesh napolje, pa ochi u ochi kada se pogledate, ti odmah vidish da nemash shanse, ma shta da si na sebe natuk'o,unterciger, gace sa rol kragnom, 3 potkoshulje, dzemper,
(link poslala blogerka zana)
Pa bilo je za ochekivati, zar ne?
Ako su radikali dobili mesta u skupshtini sa najvecim brojem glasova, ako SPS uopshte postoji, a tu je sa sve svojim predstavnicima u parlamentu-onda je i danashnji dogadjaj krajnje logichan, iako je sramotan za sve nas.
Naime, danas je Aleksandar Vuchic, poslanik SRS-a, tokom rasprave o izmeni Zakona o organizaciji i nadleznosti drzavnih organa u postupku za ratne zlochine, za govornicom besramno pokazao plakat na kome pishe "Sigurna kuca za Ratka Mladica", objasnivshi pri tome da su to prostorije ove stranke u Skupshtini Srbije i da time
Bracu Strahinju i Boshka znali su svi u tom novijem delu male Panonske varoshi, sastavljenom od paralelnih ulica sa imenima iz starog kraja. Mahom zbog obichaja da se u prednjem dvorishtu punom ruza, nevena, prkosa i nocnih frajli, ispred slichno izgradjenih jednostavnih kuca, leti sa komshilukom pije kafa i kibicuju prolaznici, a delom i zbog nekih drugih specifichnijih okolnosti.
Njihovi roditelji su sa dva zavezljaja i staramajkom obuchenom u crno stigli sa ostalim kolonistima, u ono chudno vreme promene stanovnishtva u Vojvodini, dobili od drzave parche zemlje i pocheli vredno da
Probala sam da nadjem transkript na srpskom-al bezuspeshno-ako neko zna bolje, molim da ga postavi.(poshto je bilo kritika, kada sam postavljala prvi deo, da bash super, al ne razumeju svi.)
Massey Hall pre nekog vremena, prelepa u visinu podignuta sala, sa spratovima balkona, odlichne akustike, dupke puna skockanog sveta koji u lakom zamoru cheka. I konachno, odlichan okestar pochinje da przi, tri pantere za pratecim mikrofonima da se mumlajuci ljuljaju u ritmu i pracen reflektorskim svetlom na kraju, na scenu stupa malo povijeni, procelavi chichica u savrshenom odelu, koga niko u prvom momentu ne prepoznaje. A onda se prolomio taj glas zbog koga su svi i doshli i rasparao ceo prostor, koji je nastavio tako otvoren da odzvanja do kraja koncerta.
Redjali su se hitovi, bronzirane