Kako je lako biti moralna gromada iz udobne blogerske fotelje i pljuvati ekran dok boje postanu neprepoznatljive… divno nešto. Ali, šta ćemo mi, obični koji nismo dobacili do moralne superiornosti mnogocitiranog (a nažalost slabo čitanog) mudrog profesora etike ili nekog ovdašnjeg društvenog radnika i kandidata za fukcije, stranačkog ili NVO portparola, prvosveštenika... Šta ćemo mi koji nismo sigurni ni u jednu stranu priče, preispitujemo i trudimo se da prozremo sadašnji trenutak?
O politici retko pišem. Možda zato što sam dobar deo ne tako dugog života potrošila na vetrenjače i stoku. I zato što se o tome ne može razgovarati pristojno, bez da ti neko ne nalepi -izam. Nisam od onih razočaranih, što u dešperaciji odmahuju belim listićem. Sve što sam imala o sadašnjoj vlasteli da kažem stalo je u par rečenica. Ostalo je još ponešto da se doda u konkretnom slučaju.
Kada su me na popisu pitali da se izjasnim o veroispovesti bila sam za trenutak neodlučna jer ... ne znam.
Onako uz kafu.. i uz nešto da se gricne. Parče čokolade. Rebrasti, XL (čips, ne durex)...
Sram vas bilo, šta ste pomislili?
Srpska srednjovekovna istorija prilično je škrta sa podacima kada su u pitanju žene koje su je delimično oblikovale. Narodno, usmeno predanje je još škrtije i prilično neobjektivno. U usmenoj tradiciji veoma je bilo živo, (i lepo) sećanje na Oliveru, Lazarevu ćerku, udatu za Bajazita. Njena žrtva bila je za to vreme sasvim uobičajena i manje-više nije čak ni imala drugog izbora. Njena sudbina bila je na koncu nesrećna jer je i pored velikog uticaja koji je imala na odnose Imperije i Srbije, poštovanja u okruženju i nesumnjivo raskoši, podelila tešku sudbinu svog muža. No, ovo nije priča o Oliveri. Nije priča ni o Irini Kantakuzin, ženi Đurđa Brankovića, koju je predanje ovekovečilo u slici Proklete Jerine zarad čijeg hira se gradi velelepna tvrđava.
Ovo je priča o Mari Branković. Ko je Mara? Zašto je Marina sudbina zanimljiva? I još zanimljivije zašto je Marina sudbina zaboravljena i skrajnuta? Zašto o njoj ima više podataka na stranim jezicima, nego na našem? Da li se iko od vas seća da ju je ikad pomenuo neki profesor istorije, ma kad da ste je učili?
Čovek je čoveku vuk, a žena ženi? Mnogo gore od vučice.
(iliti Rvanje u blatu - poznata spisateljica i manje poznata novinarka, uz živo učešće publike)
Eto juče.. pune tri godine. Pa reko' da vidimo ko je šta imao... :)
Jeste, toga ima svuda. I "u Evropi". I baš me briga. Ja ne živim tamo. Ja živim ovde.
Dijalog dve dijabole
Vreme: danas oko 12 i 30
Mesto: Beograd, okolina Ade
... ili (ovim tempom i u ovom pravcu) može biti i Srbi – istorija bez naroda
Kako god bilo, tek ovaj narod krasi veoma raznorodan i rekla bih dosta nezdrav odnos prema sopstvenoj istoriji. A koliko god da smo moderni, liberalni i koliko god mislili o budućnosti taj nas odnos ipak u velikoj meri određuje. Nemam nameru da diskutujem o tome kakva nam je istorija, herojska, sramna, interesantna, tragična, dosadna, veća ili manja od istorije drugih dalekih i (uvek najvažnije) onih najbližih nam naroda. Ali veoma mi je zanimljiv odnos prema njoj,