Dakle prvo moja gošća: Edi-va
Naravno, nismo sve iste.
Ima nas koje volimo dugu predigru, neke opet već u pogledu prepoznaju dovoljno seksualne privlačnosti i čekaju prvu priliku da se sa izabranim zateknu izdvojeno od ostatka sveta, makar to bilo i u liftu – u takvim situacijama se nema vremena za predigru, jedino što preostaje je kidanje i cepanje odeće kako bi se što pre ostvario kratak, urnebesan, vanserijski spoj.
Nego, da se vratimo na predigru, to jest, opišemo detaljno šta nikako nije dobro i ne sme biti praktikovano.
da li jedna ovakva pilula može i treba da se prodaje u slobodnoj prodaji, bez lekarskog recepta, maloletnim devojčicama koje su sinoć pristale na opciju -bez kondoma ćemo ili koje nisu sigurne da su sračunale kako treba plodne dane ili koje su previše popile da bi se sećale.. Možda sve ovo zvuči prevše dramatično, a možda i ne..
iliti Dojenje u Srbiji, teorija i praksa- naše iskustvo
... ili (ovim tempom i u ovom pravcu) može biti i Srbi – istorija bez naroda
Kako god bilo, tek ovaj narod krasi veoma raznorodan i rekla bih dosta nezdrav odnos prema sopstvenoj istoriji. A koliko god da smo moderni, liberalni i koliko god mislili o budućnosti taj nas odnos ipak u velikoj meri određuje. Nemam nameru da diskutujem o tome kakva nam je istorija, herojska, sramna, interesantna, tragična, dosadna, veća ili manja od istorije drugih dalekih i (uvek najvažnije) onih najbližih nam naroda. Ali veoma mi je zanimljiv odnos prema njoj,
Rekoše jednom prilikom u Simpsonovima: Zbog ovoga će rulja izaći na loš glas.
Sram vas bilo, šta ste pomislili?
***
"I do not know. Saruman believes it is only great power that can hold evil in check, but that is not what I have found. I found it is the small everyday deeds of ordinary folk that keep the darkness at bay... small acts of kindness and love". - Gandalf, the White
***
"Ако сто пута поновљена лаж постаје истина, па ваљда и сто пута поновљена истина има неку шансу". - ja, The red haired
***
"Ana Karenjina" nalazi se u lektiri za drugi razred srednje škole, dakle predviđeno je da je čitaju šesnaestogodišnjaci. Uopšte ne ulazeći u to da li i koliko klinci sad i čitaju lektiru, ili umesto toga odgledaju film ili ni toliko, pokušavam da raspetljam šta sam ja sa šesnaest godina mislila i na koji način sam razumela Anu. I odgovor je – ništa i nikako. Ana kroz svoju aferu sa Vronskim upoznaje strast, upoznaje sebe kao ženu.
******
Već neko vreme razmišljam o ovom tekstu i svaki put odustanem, bojeći se dve stvari: da neću biti dovoljno jasna u onome što hoću da kažem (a ne jednom mi se desilo da ne ne procenim kako treba sagovornika i da rasprava ode u pogrešnom pravcu) i da će priča postati previše lična jer o onome o čemu planiram da pišem skoro svako ima lično iskustvo.
Ili možda ne?
Da, možda je najbolje reći da Beograd ima izuzetnu količinu devojaka koje su i lepe i pametne. To se, zaista, retko sreće.