Davno, kada mi je kao mladom novinaru pokretač bila misao da ono što pišem može makar neznatno doprineti bržem kraju Tiranina, jedan stariji i iskusniji kolega mi je, nakon jednog teksta u kojem sam, verovao sam, „gađao“ esenciju, rekao: Dobro je, ali se ne zanosi da bilo ko može ikada napisati bilo šta suštinski novo. Sve je već napisao Šekspir.
Te reči sam kao mladić smatrao pretencioznim a samu pomisao na takva poređenja iracionalnom. Već neko vreme od kako sam postao tipično sredovečno džangrizalo shvatam onog kolegu. Razlika je samo ta da je kada je o politici u Srbiji reč sve već napisao Nušić.
Poštovani čitaoče,
Najstariji dnevni list na Balkanu otvorio je ove godine svoje stranice za saradnju širokom krugu komentatora raznih političkih usmerenja – od esktremne desnice do desnog centra.
Mnogi od tekstova naših komentatora povod su za ozbiljne polemike. Kako Politika zbog ograničenog prostora nije u mogućnosti da izađe u susret svim potencijalnim saradnicima sastavili smo upitnik na osnovu kojeg ćemo rangirati saradnike i najbolje plasirane pozvati na stalnu saradnju. Na osnovu rezultata upitnika i Vi možete sami zaključiti da li možete postati redovni saradnik Politike.
Djetinjstvo moje je bilo tesko... Cesto ni kruha nije bilo dovoljno, zbog toga se desavalo da je majka, da bi pravilno rasporedila rezerve kukuruznog brasna koje je imala, morala zakljucavati ostavu u kojoj se nalazio kruh, a mi, djeca, dobijali smo samo toliko koliko se moglo pojesti....
Живели смо скромно, јако скромно, као и сви тада, уосталом. Сви смо јели исту храну, хлеба и масти. Нисмо имали више од два месна оброка недељно, јело се поврће.
Neka pitanja mi se vrzmaju po glavi posle sinoćnog nastupa ministra za sva vremena i sve režime:
Zašto je režim dao na Javnom Partijskom Servisu onoliko prostora jednoj od strana?
Da li će dati makar približno prostora i drugoj?
Da li nekome od brojnih koji su preneli i koji će tek preneti delove sinoćne propagande pada na pamet da u nedokazane bljuvotine unesu makar jednu reč ograde? Pitanje se odnosi i na „nezavisne“ medije.
Pratite li hrvatsku redarstvenu akciju izazvanu cyberprostorom? Uhapsilo blogera, a neki dan osudilo na zatvor vlasnika jednog portala. Pa kažu Hrvatska ispred Srbije. Jes vraga.
Najsrećnijim ljudima, prema istraživanju Instituta za evropske studije, većina građana Srbije smatra mrtve: kneza Lazara, Miloševića, Teslu itd. Najsrećniji živi su Aligrudić, Petrović i Vučić.
To je suština vesti koju je srpska državna agencija Tanjug javila u petak, 1. juna.
Postio. Ne k'o Jelenče-Mitralješče nego ozbiljno. 40 dana ništa televizija, radio, novine... Batalio bio čak i internet. Danima buljim u ekran i štampam kilograme papira da nadoknadim. Džaba. Nigde ni odgovora ni pitanja. Da ih nisam propustio?
Iz Generalnog sekretarijata predsednika Republike stigao mi je u ponedeljak 4. juna odgovor na dopis poslat 25. maja u kojem sam na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja zatražio informacije o procesu odabira preduzeća koje je izradilo zvaničnu internet stranicu predsednika Republike (www.predsednik.yu). (Opširnije o tome na blogu od 25. maja).
Bez obzira na to što internet nije klasičan medij, a blogovi to pogotovo nisu, moje principijelno zalaganje za poštovanje ne samo zakona nego i dobrih običaja i moje poimanje moralnih principa osoba koje se bave javnim poslom nalažu mi da na mestu na kojem objavljujem odgovor na svoj tekst ne komentarišem taj odgovor kako ne bih eventualno uticao na čitaoca. To ću učiniti tek nakon što od objavljivanja ovog odgovora prođe najmanje onoliko vremena koliko je proteklo od objavljivanja mog dopisa do objavljivanja ovog odgovora.