Elem, odakle krenuti, a ne biti suvoparan, kukavan i jadan, lažno optimističan, nasilno duhovit?
Zovem se Marija Mladenović i za mesec dana ostajem bez posla. Kao još tri, četir' hiljade ljudi u Srbiji. Šta zna dete šta je trista kila?
I tako, reših da već sada krenem u potragu, da me ne dočeka biro, da ne dođem u situaciju da sedim kod kuće i objašnjavam deci zašto mama ne ide na posao. A deca velika, ja im tamo samo smetam, ne slažem se baš nešto ludo sa tinejdžerima. Smatram, s druge strane, to što mi deca imaju 15 i 13 godina možda nije loše istaći
Nemam pojma kako ovaj blog funkcioniše. Da li se negde vidim, ili da ovo bude nešto kao moj privatni dnevnik, ionako niko ne čita. U svakom slučaju, saga se nastavlja.
Poslala sam CV na sledeće konkurse: Infostud: poslovni sekretar Sweet years, zatim na oglas u kojem advokatska kancelarija traži sekretaricu, pa onda za preduzeće Geachem, isto im treba administrativni radnik, očigledno, ne neko kao ja. Zatim, na sajtu lako do posla, traži se osoblje za restoran Maska, računam, možda ne bi bilo loše raditi kao konobar, radila sam to kao devojka, lep je bio bakšiš i meni