Sportska dvorana u Dimitrovgradu nosi njegovo ime, svirao je bas gitaru u grupama Deep Purple i Black Sabbath, poznat je i pod nadimkom The Voice of Rock… Njegovo ime je Glenn Hughes! Dom Omladine, Beograd i glas koji se čuje jednom ili nijednom u životu, glas koji sam bezbroj puta slušao na slušalicama walkman-a, mp3 plejera, gledao DVD do iznemoglosti konačno sam doživeo da čujem i uživo. Pesme koje su klasika Rock muzike, Burn, Sormbringer i meni posebno draga Mistreated koja je u izvođenju Glenn-a i ekipe trajala čitavih 20 minuta dovele su masu do delirijuma.
State of Exit me je vodio na Tuborg Green Fest u Zagreb. Putovanje klasično: sat vremena zadržavanja na našoj granici, 15 minuta na komšijskoj... overili smo svako drugo stajalište na autoputu da bi se olakšali... autobusi standardno katastrofalni, više liče na kabriolet nego na bus, promaja na sve strane, znači smrzavanje. Pohvala za policijsku pratnju na ulasku u Zagreb koja nas je pratila do dvorane Dražen Petrović inače bi kasnili dva sata na koncert. Dvorana premala da primi sve koji su kupili karte, unutra zagušljivo do bola, krcato, mokro... Ali video sam Zagreb, lep je,
Prelazim most i gledam one silne oblake iznad Tvrđave, delovalo je kao
da će kiša padati cele noći.
Ulazim na festival i zaboravljam loše vreme. Do prvog koncerta vreme
prekraćujem šetajući između bina. Gdegod škljocnem fotoaparatom, nailazim
na poznate ljude, stanem, popričam sa njima, svi nasmejani i veseli ubijaju
vreme kao i ja.