Teško je zamisliti normalnu zemlju u kojoj bi zajedničko slikanje dve takmičarke na izboru za Mis sveta izazvalo toliko pažnje. Ali u šizofrenom društvu, kakvo je na žalost naše, fotografija na kojoj su se zajedno slikale naša i Mis Kosova izaziva veliko interesovanje i mnoštvo reakcija.
Obična fotografija izazvalaPodijelit ću s vama link koji mi je stigao mailom. (Uz izvinjenje ako je već bilo, a ja sam previdjela)
Izgleda da se pojedinci vesele što je Japan "napokon kažnjen" za Pearl Harbor.
Samozvani "kršćani" se ponose što je bog "kaznio ateiste".
Debili, licemjerni! Ako je ovo kazna nad neznabožačkim svijetom, kakva li će tek onda kazna doći na vas koji molite
Evo nekih fotografija koje sam odavno spremao da okačim. Ne verujem da će svima biti zanimljive, sigurno ne kao meni, nešto kao kad pokazuješ svoj porodični album gostu. Ali svejedno, tu su "for the record", što se kaže. Znači, ako me neko pita, šta si ti, sine, radio u USA svih ovih godina, evo, to vam je to :-).
Tipična priča. Bil je osnovao firmu, i
Pre 29 godina, manje dva meseca rodila mi se kćerka . Jutros u 3 :o7 ona je rodila kćerku. Moja unuka teška je 3,82o kilograma i dugačka 53 centimetra.
Deda Milorad , pojma nema gde se nalazi. Osećaj blesave zbunjenosti isto , skoro isto , kada mu se kćerka rodila. Obećah da ću javiti i trenutno znam da sam na blogu. Dobio sam zadatak od babe da kupim piće , crno vino i kolu obavezno , pečeno prase i još ponešto sitno za meze , da obezbedim muziku, nazovem oko 5o-ak telefonskih brojeva - ona će preostale - a sve za večerašnju žurku
Petak je ovde kod nas najteži dan u nedelji, međutim, ja spadam u onu grupu ljudi koji krajnje nekritično vole svoj posao, pa mi čak ni sređivanje dosadne papirologije ne pada osobito teško. Ovog petka, sa još više elana sam završio ono što je trebalo, zato što me već sutradan čekaju Campo de' Fiori i druge barokne radosti mog voljenog Rima. Plan je bio jednostavan: banka, optičar, teretana i veče uz knjigu i tenis na TV-u.
"Baby friendly, jel to ono kad je beba stalno s tobom, niko da ti pomogne i pokaže bilo šta, mučiš se a tek si se porodila? Ne bih ja to, hvala" ...
BESEDA DEKANA DIPLOMCIMA
Dekan Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu prof. dr Mirko Vasiljević održao je 27. januara, na Svetog Savu, besedu diplomcima tog fakulteta, čiji smisao je daleko nadvisio prigodu otvorivši neka od najbolnijih pitanja današnje Srbije
Poštovane koleginice i kolege, dragi prijatelji, dragi gosti, poštovani diplomci,
Dan Svetog Save je najsvetiji dan u istoriji i državnosti Srbije. Simbolika dodele diploma našim studentima upravo ovog dana trajna je i time neizbrisiva. Diplomirali ste, uvaženi diplomci, na Fakultetu koji
Koristim priliku da se ovim blogom oprostim od druženja sa vama. Već neko vreme razmišljam o tome i prethodni događaji su me samo uverili da se ova "zajednica" u suštini ne razlikuje od one koju u stvarnom životu uspešno izbegavam već godinama. I kao što je to u realnom životu, od drveta se ne vidi šuma ili od nekih sjajnih ljudi, ne vidi se "šuma" onih koji svojim ponašanjem i nepokolebljivošću, svojim krutim stavovima i bahatošću, kvare svaki vid normalne i ljudske komunikacije. Realno ili virtuelno, meni to ne treba.
I za kraj, neka slika govori za sebe.
Ne zamerite na ovom ispadu egomanije - jače je od mene. Ustanem ja jutros, u stvari ne ustanem, nego umutim kafu a lapotop mi na stolu kod kreveta i započnem dan svojom omiljenom zabavom (od kad sam prolupala) - a to je čitanje komentara na moje tekstove na mojoj Novoj srpskoj. I sad, ne mogu da odolim čak ni da sačekam još komentara - nego me u'vatila napast da odma' prenesem. Ne svoj tekst, naravno - nego komentare. Ima i pametnih... da ne bude sad
Kao što sam jednom napisala (evo, počela sam i da citiram samu sebe, a zna se ko to radi!) "dosadan
Au! Stvarno nisam u kondiciji!
Još uvek pokušavam da povratim dah!
A tek je prošao PRVI dan škole...
Šta se desilo? Udarila me praksa u glavu, svom silinom, pa sam grogi kao bokser posle desete runde i nekoliko knockdowna!
Opustila sam se mnogo zbog dobre saradnje sa našom osnovnom školom, pa nisam dobro uradila kondicione pripreme za srednju!
A trebalo je, to sad vidim i sama.
Mislila sam da sam oguglala na ljudsku glupost i predrasude kada je disleksija u pitanju (na kraju krajeva, ratujem sa tim od kada je Mudrici/Filozofu dijagnostikovana, u I razredu osnovne), ali, današnji kratak susret sa budućom nam razrednom ostavio me je bez teksta.
Milan Nikolić
Juče sam usvojio Princezu iz jednog prihvatilišta u Novom Sadu. To je zahvalna, pozitivna strana društvenih mreža. Odslušaš pesmu koju je neko postavio, a ti je baš voliš, ugovoriš date, rešiš poneki psihotest, saznaš koje ti je boje karakter i usvojiš psa. Jednog od onih iz mnogobrojnih kartonskih kutija po našim gradovima.
Gost autor: Marko Omčikus
istoričar umetnosti, savetnik u Republičkom zavodu za zaštutu spomenika kulture, bavi se zaštitom kulturnog nasleđa
Pričа oko Nаrodnog muzejа sve više podsećа nа onаj tip vicа u kome se nа krаju i Bog rаsplаče.
Sve je vrаćeno nа početne pozicije. Doduše, početne pozicije su postаvljene pre deset godinа, аli su u međuvremenu neke pаre
Slovenačka vlada je odobrila predlog zakona kojim se zabranjuje gradnja više od 30 metara kvadratnih u sopstvenoj režiji i uz pomoć komšiluka. Time bi trebalo da se da veštačko disanje krepanom slovenačkom građevinskom sektoru. Odmah potom je slovenačka vlada otišla još dalje ka horizontima nepoznatog odobrivši i predlog zakona kojim se zabranjuje ne samo zapošljavanje na crno, nego i zapošljavanje na sivo, odnosno ograničava se komšijska pomoć, ukoliko je komšija profesionalac.
Ove krizne mere vlade su izazvale salve oduševljenja u širokim narodnim masama, a jedan od očajnih slovenačkih ekonomskih stručnjaka je vladi predložio i da zakon proširi na zabranu kuvanja kod kuće, čime bi se stimulisao ugostiteljski sektor. Nadprosečnu radost su pomenuti predlozi zakona izazvali u društvima dobrovoljaca, koja zahvaljujući zakonskoj mašti imaju sve šanse da se mimo svoje volje, a zarad svoje humanosti, pretvore u udruženja organizovanog kriminala.
Negde posle ponoći nekoliko silueta crnjih od nestanka struje u tunelu, bezglasno se prišunjalo uličnim kontejnerima. Posle kraće signalizacije rukama i nogama, crne senke su se čučeći stisle između kante za biološke otpatke i njene komšinice za plastičnu ambalažu.