U ponoć prezrelog leta, kada vrućina uhvati mrak za gušu, pojavljivala se utvara crnja od senke noći. Kretala se tiho, jedva čujno stružući nogama po utabanom zemljanom podu, povremeno sikćući na neočekivane udarce retkog nameštaja.
*
Stresan mi je svaki ulazak u grad, pogotovu ako sam se do njega kotrljala kroz pretežno nenaseljene predele i skoro praznim putevima, kao do Ulan Batora. Bila sam spremna na azisjku gužvu koja podrazumeva da se vozi bilo kojom stranom ako je tuda prohodno, da uvek jači ima prvenstvo i da se sirene pritiskaju do iznemoglosti. Međutim, nisam očekivala pogibeljno loš put, ne nakon sedamsto pedeset kilometara
Sada je već sasvim sigurna da su dva zidna časovnika postavljena na suprotnim zidovima sobe u nekakvom dosluhu. Prvo se čuje tik i tada kruto odskoči ona tanušna sekundara nalik na pletaću iglu. Zatim sledi tak i pomeri se sekundara sa bubamarom na vrhu. I tako, s jednog zida do nje dolazi svako malo po jedno tik, a sa drugog tak stvarajući onu finu harmoniju tiktakanja do koje bi trebalo da drži svaki iole pristojni predstavnik neumornih pratilaca protoka vremena.
- super ti je ranac.
[Искажи своју муку]
Ти си оно што ти окружење каже?
Двадесет двоје сирочади су поделили у две групе. Једну групу су чинили они са проблемом замуцкивања, а други без њега. Група са замуцкивањем је третирана позитивним говором тако што су хваљени за течност њиховог изговора. Група без замуцкивања је третирана негативним говором тако што су стално прекоревани за сваку грешку. Резултат је био да су деца негативно третирана задржала говорне проблеме током остатка живота.
put oko sveta
Mogao je svuda da putuje, imao je crveni pasoš, knjižicu sveta. Bio je u svojim najboljim godinama, dok je ona bila u svojim najboljim godinama. Rođen na severu pred kraj rata, u krilu Karavanki, planinskih vila, brzo preseljen. Fotografije, štos crno bledih, pamte umesto njega, detinjstvo, najdraže jezero, gore zamišljeno.
“Grumpy in Belgrade” brings together the blogs, essays, and increasingly obscure thoughts of one American in Belgrade, struggling to make sense of the nonsensical. And making nonsense of the rest.
Košarku sam počeo da treniram kasno, tek pred kraj osmog razreda. Ne bih ni tada da me nije nagovorio jedan dečak iz ulice. Sinoć sam ga video iz kola, hoda ulicom u mantilu, s naočarima. Lako je moglo da se desi i obrnuto, da vidi on mene kako hodam, u mantilu, s naočarima.
ALL INCLUSIVE !? - Gle, posvuda ispisuju to gadnim mastilom i vabe na "dobru zabavu" trljajući zelenkaste, dugoprste šake ... Na sve strane posteri, oglasi, lepljivi zidovi... - bljak - All Inclusive - .... Bliži se Doček! - Pa, bre, sve je obezbeđeno, i, pri dolasku, poželjna je totalna uniformnost, do beznađa. ALL INCLUSIVE - mantra znojave kič zabave.
Izborna kampanja po mnogo čemu podseća na udvaranje. Najpre se između više naroda, kao i između više devojaka, izabere jedan, za koji se misli da će se "primiti" baš na to i to udvaranje.
razbrajalica
koga briga šta se broji
ne broje se oni tvoji
što potrče kad im dune
prave struju na dve strune
Dnevničke bilješke, 6. dio
19. travnja 1999 (ponedjeljak)
Telefonski razgovor s Tomom. On misli da je bombardiranje bilo moralno opravdano, jer se nešto moralo učiniti da se zaustavi etničko čišćenje na Kosovu. Istodobno, kritizira način na koji je sve to izvedeno, a naročito Amerikance. Oni su, kaže, vojno potpuno inferiorni Englezima i mnogim drugima. „Dao bih se okladiti, kad sam čuo da je pao avion, da je taj avion američki". Isto se odnosi i na gađanje izbjegličke kolone. Tom kaže da je u golfskom ratu više Britanaca stradalo od „prijateljske
"Gospodo, u epohi imperijalizma, koju karakteriše zaoštravanje klasne borbe i zbijanje klasnih redova, u našim redovima, dakle redovima srednjih klasa, umesto sve veće solidarnosti interesa, koja bi se izražavala u organizacionom jedinstvu i svesnijoj političkoj akciji, nailazimo na potpunu zbrku i najrazličitije interese i težnje. U periodu sazrevanja kapitalističkih suprotnosti sudbina naše klase je u tome što je priklještena između monopolnog kapitala i zahteva radničke klase za boljim uslovima i većom sigurnošću. Ovaj nezgodan položaj i rađa našu svest o dvostrukom frontu
Predstojeći vikend u znaku je još jednog fudbalskog praznika, ovog puta kvalifikacionog, za MUNDIJAL 2010. Sastaju se fudbalske reprezentacije Rumunije i Srbije. Pošto se meč igra u dalekoj Konstanci, na obali Crnog mora, domaći navijači ostali su bez slatke stadionske groznice, koja uspešno zamenjuje i bensedin, i kafetin i ostala sredstva odvraćanja od one poznate (auto)kletve:
Šta da ti pričam brate?
Plata mi je oko 30 000 ovih bednih dinara.I to samo zato što ja kao majstor imam prekovremeno u firmi.Ovi tehničari u režiji imaju do 25 soma.
Ma da, uzimam nešto i privatno, ali to ti se svelo na oko 5-6 hiljada i da budem srećan ako mi uopšte plate... Znaš ono’’brate kriza je u celom svetu, dođem ti kad budem imao, ako budem imao’’. Jebiga, šta ću , to je bar možda nekad i možda neka kinta.A da je bilo bolje pre tri godine kada sam tebi popravljao ono svetlo u zgradi – bilo je. Moglo se živi.
Žena mi ne radi. Imamo tri sina, tri jabuke. Jebem ti državu koja mi za pišljivih 500 dindži, koji su mi letos ušli u prosek zbog nekog remonta, oduzela dečji dodatak.Ej bre, tih šezdeset hiljada za GODINU dana nama bi značilo da deca mogu ponekad da pojedu i nešto kvalitetno.