Za pokoj duši koja umire u crvenilu stasalog kupusa

Kako prolaze dani, to je situacija sve sumornija. Cene rastu, a duh optimizma pada. Kako nadoknaditi izgubljeno, kako naći već nađeno. Jugoslavija 90 tih život kralja i skitnica, koja dođe i ode.Život pun gorčine izgubljenog i optimizam nedokučivog, razni kreteni objavljuju svoja viđenja života koji su proveli u ćumezu mladosti, a sada navodni utemiljivaci srpske dijaspore u Americi. Zemlja obecana za budale i koji govore o životu, koji bi oni hteli da prozive, a koji će biti odgledan na nekom malom tv-u u maloj sobi roditeljskog doma. Nedokučiva sloboda kretanja ponašanja, mera života nepremerljiva a opet u jednom metru nađena. Biće bolje Srbija do Tokija ..., kaže moj prijatelj, dok pijani ministar finansija Japana predstavlja svoj plan za izlazak iz krize. Sećanje na prošlost gura ova moja pleća u još dublju vodu, kako dalje, pitam se i pijem rakiju za pokoj duši koja umire u crvenilu stasalog kupusa.