Naslov koji nije mogao da ne privuče pažnju - Policija brutalno pretukla studenta. Polomljeno rebro, potres mozga, razularena rulja u uniformama koje smo im MI kupili šutira čoveka koji leži na zemlji. Nedavno je ta ista razularena gomila u uniformama na smrt pretukla čoveka, a Ministar je izjavio da su možda krivi i lekari zato što mu nisu spasili život... I sve ovo se dešava 2008... Predsednik nas je svojevremeno zastrašivao povratkom u devedesete... Nije imao da nam ponudi ništa bolje od straha - i uspelo mu je. Čime li će nas zastrašivati sledeći put kada budemo birali? Sada znam mnogo stvari koje ranije nisam znao. Znam da kada policija nekoga pretuče na smrt - krivicu možeš svaliti na lekare (to je nekako sada u trendu). Znam da izbegavanje devedesetih i put u svetlu budućnost donosi Ivica Dačić sa pendrekom u jednoj i koferčetom u drugoj ruci. Znam da onaj koji ukrade, ako nosi odelo i kravatu nije lopov, nego mendažer (na srpski način). Znam da je prebijanje studenata na njihovom kućnom pragu ono što Srbiju vodi u Evropsku Uniju. I naučio sam ono najvažnije: nikada niko neće odgovarati za ono što je uradio. Osim ako ne pripada nijednoj stranci - e onda će najebati i ako ne veže pojas u kolima.