Evo josh jedna studija koja je objavljena u petak 5-og decembra u BMJ (Engleski jurnal), a pisala o tome Pam Belluck u New York Times-u. Dr. Nicholas A. Christakis, sa Harvard Medical School i James H. Fowler profesor na departmentu politichkih nauka sa Universita u Californiji - San Diego, doshli su do zakljuchka da je sreca zarazna i da je ljudima drago kad komshija kupi novu kravu (da se tako izrazim). Posmatrali su 4739 ljudi i njihove odnose sa nekoliko hiljada drugih ljudi (supruzhnici, rodjaci, bliski prijatelji, komshije i kolege) u vremenskom periodu izmedju 1983 to 2003. Objekti studije poveremno su popunjavali upitnike i tako je zakljucheno da kad ljudi promene svoje raspolozhenje sa losheg na dobro, ljudi u njihovom okruzhenju postaju srecni.
Daniel Kahneman, psiholog sa Prinston-a koji je dobitnik Nobelove nagrade kazhe da je ovo veoma bitna i interesantna studija, ali da treba da se uzme sa rezervom jer nema dovoljno drugih studija koji tvrde neshto slichno. To kazhem i ja. Mora da nisu posmatrali ljude iz Srbije i malo shire gde se zna: kad komshiji crkne krava meni dan super. Znachi kad sretnesh raspolozhenog komshiju njegovo raspolozhenje utiche na tvoje dobro raspolozhenje vishe nego raspolozhenje tvoga supruzhnika na primer. Naravno ima nauchnika (Dr. Kahneman na primer) koji sumnjaju da je ovo tachno i kazhu da nije bash moguce da sreca supruzhnika ima manji udeo u tvom dobrom raspolozhenju od komshijine srece. Dr. Christakis (jedan od autora) veruje da ljudi uzimaju emocionalne signale od onih koji pripadaju njihovom polu. Znachi ako mi je komshinica srecna u isto vreme kad i moj suprug ja cu da se zarazim od komshinice sa srecom a ne od svog rodjenog muzha. Dalje kazhu da ako prijatelj tvog prijatelja dozhivi neshto lepo ti se radujesh tome vishe nego da si dobio $5000! Zakljuchili su dalje da postoji neka emocionalna tiha bura koji se radja prilikom suochavanja sa nekom lepom veshcu, koje ljudi nisu ni svesni. Emocije imaju kolektivnu egzistenciju - one nisu samo individualni fenomen.
John T. Cacioppo sa University of Chicago's Center for Cognitive and Social Neuroscience kazhe da iako mozhda osetimo ljubomoru kad chujemo da je prijatelj dobio na lutriji, u nama ostaje osecaj neke srece da se neshto lepo desilo nekome, koja je jacha od one ljubomore. A nije da ne priznaju da postoji i ono obrnuto da ljudi vole da uzhivaju u tudjoj mizeriji , ali da je studija pokazala da je mnogo veci broj ljudi koji se istinski raduju kad im prijatelj dobije unapredjenje, kad komshija izgradi bazen u dvorishtu i tako dalje od onih koji se site tudjoj nevolji.
Ima tu i igre sa brojevima: komshijska sreca povecava vashu shansu da budete srecni za 34%, a malo dalji komshija nema nikakvog uticaja. Sreca vasheg prijatelj koji zhivi na 1km od vas povecava vashu srecu za 42% a onaj na 2km pola od toga. Znachi da mora da budemo blizu ljudi koji nam povecavaju shanse za srecu. Ili kako je to reko Dr. Christakis: "You have to see them and be in physical and temporal proximity,"
Govor tela i emocionalni signali su veoma bitni jer se ispostavilo da i pored video konferencija ljudi preferiraju da odu na sastanak ochi u ochi i rukuju se s ljudima sa kojima ulaze u biznis. U jednoj drugoj studiji nashli su da od 1700 facebook profila, ljudi koji se osmehuju na svojim fotografijama imaju vishe prijatelja koji se takodje smeshe. Sve ovo ne znachi da treba da se manemo prijatelja koji su melanholici, naprotiv treba da se trudimo da nashom srecom poboljshamo i njihovo raspolozhenje. Poenta svega ovoga je da nashe loshe raspolozhenje utiche na raspolozhenje svih ljudi oko nas, i zato je bolje da stavimo osmeh na licu i ulepshamo dan i sebi i svojim blozhnjima. Profesor Fowler kazhe da ljudi koji zhive u New Yorku nemoraju da se drzhe ovog saveta jer smeshiti se ljudima na Manhattan-u mozhe da bude opasno.
Kako li je kod nas sad ja se pitam???