Upumpavanja gvozdene prašine u Južno more, koja bi pospešilo rast algi, koje bi potom apsorbovale ugljen-dioksid iz vazduha, to je jedan od načina borbe protiv globalnog otopljavanja. - Postoje i predlozi o izazivanju veštačkog dima i izgradnji metalnih ploča koje bi Sunčeve zrake skretale od Zemlje ka svemiru
OSLO, 28. oktobra (Tanjug) - Zagovornici upotrebe ekstremnih vidova tehnologije u borbi protiv globalnog otopljavanja zalažu se za upumpavanje gvozdene prašine u Južno more, odnosno postavljanje ogledala ili dimne zaštite na nebu u cilju smanjenja uticaja sunčevih zraka na Zemlju.
Mogi od njih nalaze se na udaru kritike zbog nus pojava koje bi mogli da izazovu.
Londonska konvencija, međunarodna organizacija koja se bavi istraživanjem mora, namerava da na svom idućem sastanku razmotri mogućnost fertizilacije mora.
Reč je o upumpavanju gvozdene prašine u more, koja bi pospešila razvoj algi. Ove bi potom apsorbovale ugljen-dioksid iz vazduha, a kad uginu, ugljenik bi ostao na dnu mora.
Pojedini naučnici smatraju, međutim, da mora i okeani već pate od takozvane "hemijske supe" - zagađenja koje prave ljudi, te da se zato ne bi trebalo igrati s prirodom.
Oni ističu da bi veći procenat ugljenika doveo do toga da mora budu kiselija, a to bi onemogućilo školjke, rakove i jastoge da stvaraju svoje oklope. Sve to bi dovelo u pitanje morski lanac ishrane, kažu kritičari.
Pristalice geoinženjeringa tvrde, međutim, da su rizici mnogo manji od katastrofe koja nam preti globalnim otopljavanjem poput džinovskih talasa, velikih vrućina, poplava, suša, novih bolesti i podizanja nivoa mora.
"Mi već ugrožavamo prirodu", izjavio je tim povodom Rojtersu Viktor Smetaček, profesor na nemačkom institutu "Alfred Vegener". On planira da početkom iduće godine izvede eksperiment sa sulfatom gvožđa na Antarktiku.
Tada će pratiti rast algi i način na koji one apsorbuju ugljenik, te da li će višak algi doprineti obnavljanju morskih životinja sa oklopom, koje kitovi i pingvini koriste kao hranu.
Njegov institut dogovorio se i sa vladom Indije da ubaci u Atlanski okean 20 tona sulfata gvožđa u blizini Južne Džordžije.
"Gvožđe ima veoma pozitivan efekat. Kad se taj element doda okeanima, to vam je kao da u pustinji dobijete vodu", kaže Smetaček.
Postoje i, blago rečeno, čudne ideje o ubacivanju dima ili postavljanju metalnih barijera koje bi nas zaštitile od Sunčevih zraka.
Nobelovac Pol Krucen, pak, predlaže "bombardovanje" gornjih delova atmosfere manjim količinama sumpora koje bi Sunčeve zrake skretale sa Zemlje ka svemiru.
Sličan dim ispušta se prirodno prilikom erupcije vulkana, kao što je bilo 1815. godine prilikom erupcije Tambore u Indoneziji. Naredna godina je u tom kraju ostala poznata kao "godina bez sunca".
Među predlozima je i instaliranje metalnog "ekrana" koji bi pokrio 106 kvadratnih kilometara u pravcu Sunca. Ta struktura, koja bi bila teška 3.000 tona, mogla bi da se menja svakih 100 godina.
Postoji i ideja da se morska voda uprskava u vazduh, nešto poput prirodnog procesa koji se dešava kod talasa, što bi dovelo do toga da oblaci postanu nešto belji i odbiju Sunčeve zrake natrag u vasionu.
Više u rubrici Nauka na B92 Portalu: www.b92.net/zivot/nauka.php